IVA MAJOLI
Najviše trošim na cipele
Koja su vam najljepša sjećanja iz teniske karijere? – Svega sa sjećam s radošću – putovanja, lijepih druženja i prijateljstava koja traju i danas. Najponosnija sam na osvajanje Roland Garrosa, a najzahvalnija na onome što me je sport naučio – redu, radu i disciplini.
A što biste najradije zaboravili? – Poraze i loša raspoloženja koja idu uz to.
Je li vam danas krivo što ste već u 26. godini završili sportsku karijeru? – Nimalo. Prekinula sam kad sam osjetila da više ne mogu: od sedme godine sam svaki dan igrala tenis, a s 14 sam ušla među 50 najboljih tenisačica svijeta i počela profesionalnu karijeru. A tome su prethodila velika odricanja, svakodnevni treninzi, mečevi, putovanja s kontinenta na kontinent, i tako jedanaest mjeseci godišnje. Sve me to na kraju umorilo.
Kako ste podnosili ta česta putovanja iz jedne vremenske zone u drugu? – Na to sam se brzo naviknula jer smo svi mi tenisači, zapravo, stalno malo ošamućeni. Nije lako s turnira u Australiji odletjeti u Tokio, nakon toga u Los Angeles, pa natrag u Europu. Jednostavno dođeš, ne razmišljaš, uzmeš reket, odigraš i odeš dalje.
Volite li još koji sport? – Skijanje, no dok sam igrala tenis, ugovor s menadžerom i sponzorima branio mi je bavljenje sportovima u kojima bih se mogla ozlijediti. S prekidom teniske, počela je moja skijaška “karijera”: na snijegu bih svake zime provela po mjesec dana, i to s našom skijaškom reprezentacijom. Uživala sam gledati Janicu Kostelić.
S kim danas igrate tenis? – Ne igram ga. U mom klubu igraju neki bivši nogometaši koji me stalno zezaju zašto ne uzmem reket u ruku, pa ja njih pitam kada su oni zadnji put igrali nogomet i tu svaka rasprava završava. Meni je tenis bio život i ne mogu ga sada igrati rekreativno.
Koga od domaćih sportaša najviše cijenite? – Janicu Kostelić i Gorana Ivaniševića.
Volite li japanske specijalitete – s obzirom na to da je vaš suprug, poduzetnik Stipe Marić, vlasnik japanskog restorana? – Moram priznati da nisam ljubitelj japanske kuhinje, ali u restoranu mog muža postoji šest-sedam jela koja mi se veoma sviđaju.
Kakva ste kuharica? – Nikakva. Smatram se modernom ženom, a pročitala sam da moderne žene ne kuhaju. No, hvale me da radim dobre kolače, ali ih ne pravim često jer bih imala 100 kilograma.
Kako uspijevate ostati vitki? – Vježbam gotovo svaki dan i pazim što jedem. Samo jednom sam bila na dijeti, i to nakon porođaja, jer sam se u trudnoći udebljala 25 kilograma. Trebalo mi je osam mjeseci da ih se riješim.
Koji vam je najdraži kućanski posao? – Niti jedan. Ponekad me ulovi želja za čišćenjem stana, ali to je rijetko.
Koliko vas je promijenilo majčinstvo? – Dosta. Vjerujem da sam postala ozbiljnija. Mislim da sam Miji dobra mama, mnogo vremena provodimo zajedno i potpuno sam joj posvećena.
Planirate li još djece? – U sljedeće dvije godine ne, ali ako se i dogodi ranije, nitko se neće buniti.
Kakvi ste vi bili kao djevojčica? – Tvrdoglava, što su moji roditelji tolerirali jer im se sviđalo što imam svoj stav.
Imate li neku fobiju? – Klaustrofobična sam. Ne volim liftove, a bilo je razdoblja kada sam se užasavala leta avionom. Tada sam upoznala mnogo pilota, koje sam mučila pitanjima o letu, sigurnosti…
Što vas može rastužiti? – Bolest i nesreća bližnjih. Iako tako ne izgledam, vrlo sam emotivna i nečija tuga vrlo lako prelazi na mene.
Kada ste se posljednji put rasplakali? – Često plačem, ponekad i bez nekog pravog razloga.
Kako najradije provodite slobodno vrijeme? – Jako volim putovati, i to si priuštim bar svaka dva-tri tjedna. Ne moram otići daleko, dovoljno mi je maknuti se iz Zagreba. A što sam starija, više volim boraviti u prirodi.
Volite li kupovati? – Zaista ne. Vrlo brzo se umorim i nemam živaca za velike shoppinge, a i shvatila sam da je sve to bacanje novca jer se u Zagrebu skupa i elegantna odjeća nema gdje nositi. Ja sam uglavnom u trapericama i trenirkama.
A za što vam onda nije žao novca? – Kako imam problema sa stopalima, moram paziti kakve cipele kupujem – a to košta.
Kako biste se opisali u tri riječi? – Zvrkasta, vesela i dobra.
Ines Stipetić