Ne postoji zločesto dijete

Kako ste se osjećali kad ste osvojili nagradu? – Bila sam veoma ponosna, no moram reći da je to nagrada cijelom multidisciplinarnom timu Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

Jeste li je očekivali? – I drugdje u svijetu postoje sjajne ekipe koje se mnogo dulje bave ovim poslom te je također zaslužuju, ali priznajem da sam se ipak nadala da će naš rad biti prepoznat.

Koliko vam znače ovakve nagrade? – Mnogo, pogotovo ako dolaze od važnih međunarodnih organizacija.

Poželite li katkad baviti se nekim drugim poslom? – Nikad!

Što vas je uopće nagnalo da se bavite problematikom zlostavljane djece? – Razloga je mnogo, a najvažniji je želja da pomažem drugima.

Kakva ste šefica: jeste li strogi ili blagi? – To trebate pitati moje suradnike.

Kakvi ste kad se naljutite? – Kao i drugi – ljutita.

Jeste li se kad našli u nekoj opasnoj situaciji, suočavali se s prijetnjama zlostavljača? – Mnogo puta, ali ne bih o detaljima.

Jeste li angažirali osobnog čuvara? – Naravno da nisam.

Uspijevate li ne misliti na posao izvan radnog vremena? – Uglavnom ne.

Kako se rješavate stresa? – Brinem se o sebi, ali uz pomoć drugih.

Što vas najbolje opušta? – Čitanje i situacije bez rasporeda.

Kakvu glazbu volite? – Ovisno o raspoloženju – uglavnom ono što vole mladi.

Imate li neki hobi? – Obožavam šetati Samoborskim gorjem.

Po čemu pamtite djetinjstvo u Dubrovniku? – Po sitnicama čiju ljepotu i smisao shvatimo tek kad odrastemo.

Kakvi ste bili kao djevojčica? – Vedra i zaigrana.

Što ste željeli biti kad ste bili mali? – Učiteljica.

Jesu li vam kćeri Ivana (24) i Mia (17) ikad prigovarale da previše radite? – Moram priznati da je bilo takvih situacija.

Jeste li stroga majka i koje ste odgojne metode koristili kad su vaše djevojčice bile zločeste? – Za djecu nikad ne volim govoriti da su zločesta, a u odgoju i sebi i njima nastojim postavljati jasne i razumne granice.

Koja je vaša najveća mana, a koja vrlina? – Bezgranična vjera u ljude. To mi je i mana i vrlina.

Tko vam je najveći uzor u životu? – Teško mi je reći, no izdvojila bih Barbaru Bonner, svoju profesoricu sa stručnog usavršavanja u Sjedinjenim Državama, koju sam srela u Hong Kongu. Prisjetila sam se koliko mi je njezino nesebično dijeljenje znanja značilo u životu. Voljela bih da moji studenti i mene pamte po tome.

Imate li neki najdraži stih ili izreku? – “Tko će to učiniti ako neću ja” i “Kad ću, ako neću sad”.

Kad biste u svom životu mogli nešto promijeniti, što bi to bilo? – Da mogu utjecati da se nasilje prema djeci sasvim zaustavi.

Damir Leljak