Ne vole me jer ljubim svećenika

Prva televizijska uloga – u serijalu “Ponos Ratkajevih”, u kojem glumi tvorničku radnicu Terezu aktivnu u partiji i zaljubljenu u svećenika – donijela je mnogo promjena u životu 25-godišnje zagrebačke glumice Maje Katić. Ponajprije, tijekom snimanja raskinula je dugogodišnju ljubavnu vezu, a potom se ponovno zaljubila. Na nagovor kolege iz serijala Ivice Pucara počela je pjevati u crkvenom zboru Palma u Bazilici Srca Isusova (uz to pohađa i privatne satove pjevanja te uči plesati tango), a zbog uloge Tereze morala je podnijeti i jednu “žrtvu” – znatno skratiti svoju dugu kestenjastu kosu. – Ionako sam se namjeravala ošišati pa mi je ovaj povod došao kao naručen – kaže Maja, koja se lanjsko ljeto, nakon što je diplomirala na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, planirala – malo odmoriti. No, tek što je doputovala u obiteljsku vikendicu u Starigradu Paklenici, iz producentske kuće Ava pozvali su je da hitno dođe potpisati ugovor za “Ratkajeve”. Stoga se autobusom odmah vratila u Zagreb, obavila posao i isti dan ponovno pohitala na more. Ostatak ljeta, koliko god se trudila da se time ne zamara, nije mogla ne razmišljati o tome što je na jesen očekuje. Jer televizijskog iskustva dotad nije imala.

Sačuvana samostalnost

– Slušajući kolege koji su pričali o ubitačnom tempu snimanja sapunica, pitala sam se – hoću li ja to izdržati, zapamtiti tu silnu količinu teksta. Sjećam se prvog dana snimanja u Kumrovcu: bio je sunčan jesenji dan, a ja sam bila prestrašena i sva u grču. No, s vremenom sam se riješila treme, danas snimam s lakoćom i neusporedivo sam opuštenija: stekla sam dragocjeno iskustvo i sad znam što me nakon svake iduće audicije može očekivati – priča Maja Katić koja je na snimanju stekla novu prijateljicu, Ivanu Bolanču. Dobro se slaže i s Jankom Popovićem Volarićem (Krsto pl. Ratkaj), Ivicom Pucarom (Vjenco Radić) i Danijelom Ljubojom, koji glumi fratra Luju. – Mnogima je zanimljiva ta naša “zabranjena” ljubav. Zbog toga što sam “raspopila” svećenika, Ivica Pucar mi kaže da nisam baš najomiljenija u njegovu rodnom Zadru – veli Maja koja u “Ratkajevima” zapravo glumi lik s dva imena – najprije je Tereza, a nakon što je inscenirana njezina smrt, postaje Marijana. Lani je, pak, za dvije uloge u “Blizankama” Ericha Kästnera, u Dječjem kazalištu Dubrava, dobila vrlo dobre kritike: glumila je, naime, ženu i ljubavnicu, odnosno majku i maćehu. – Kostim i cipele – priča Maja – pomagali su mi da se “prešaltam” u drugi lik: u groznim špičastim štiklama bila sam zločesta maćeha, a u balerinkama – mama. “Ratkajeve” sam u početku snimala u svojim cipelama koje su očito podsjećale na modele kakvi su se nosili tridesetih godina. Inače, volim taj “starinski”, ženstveni stil, bluze s čipkom i volanima, pa se ne jednom desilo da su garderobijerke pospremile moju odjeću među kostime sa serijala. Otkako se Maja Katić svaki dan pojavljuje na malim ekranima, njezina mama Božica, kemijska tehničarka u Plivi, i tata Mladen, službenik u Dalekovodu, ne skrivaju ponos. – Mog tatu kolege na poslu stalno zapitkuju što će se u serijalu događati: on to, naravno, želi doznati od mene, a ja mu ne smijem reći jer je to strogo čuvana tajna – šali se Maja, koja se prije dvije godine, kao apsolventica, odselila od roditelja i s tadašnjim dečkom započela zajednički život. Kad su se prije nekoliko mjeseci razišli, nakratko se vratila kući, no ubrzo se opet odselila, jer željela je sačuvati stečenu samostalnost i slobodu. Unajmljeni stan u središtu grada dijeli s dvije cimerice, koje prije toga nije poznavala, no vrlo često svraća u stari kvart, na Trešnjevku. – Mojim roditeljima nije bilo baš drago kad sam odlazila od kuće, no sad osjećamo da smo se riješili svakodnevne nervoze i preosjetljivosti, neizbježnih kad živiš stalno s nekim. Svaki drugi-treći dan dolazim mami na ručak jer se zaželim i roditelja, i četiri godine mlađeg brata Krešimira, koji studira novinarstvo te radi kao glazbeni urednik na Radio Sljemenu i Radio Ciboni – priča Maja, koja posljednja dva mjeseca sve slobodno vrijeme provodi s novim dečkom, mladim poduzetnikom.

Vjerujem u ljubav

Najdraži su joj, kaže, odlasci u Lasinju, selo na Kupi gdje joj žive baka i djed, majčini roditelji. Često odlazi i u Starigrad Paklenicu, odakle joj je otac. Premda cijeni svoju slobodu i neovisnost u privatnom životu, priznaje da ipak priželjkuje stalan angažman u kazalištu. – Da mogu birati – veli Maja – bio bi to ZeKaeM, u kojem sam odrasla: osam godina, od petog razreda osnovne do kraja gimnazije, ondje sam pohađala Dramsko učilište i istinski zavoljela kazalište. U ZeKaeMu znam sve garderobe, svaki hodnik, sve ljude, sviđa mi se i njihov repertoar, a i ansambl im je odličan. U tom sam se kazalištu zarazila glumom i bilo je očekivano da se upišem na akademiju. No, prije toga sam dvije godine studirala talijanski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, a prijamni sam položila u drugom pokušaju. Sama sam se pripremala, znala sam što trebam uvježbati i kako nastupiti pred komisijom jer imala sam scensko iskustvo. Što se privatnih planova tiče, Maja priznaje da je nepopravljiva romantičarka: vjeruje u ljubav te priželjkuje dobrog muža i djecu kojoj će se posvetiti. – Sve sam sigurnija u to – kaže – da bih prednost uvijek dala obitelji, ali ne bih zato zanemarila i karijeru. Tako sam odgojena, i moji su roditelji uvijek sve podređivali meni i mom bratu, pa bih i ja željela svojoj djeci pružiti što više. Ne znam kad će za to doći vrijeme, s dečkom, naime, još nisam o tome razgovarala.

Jagoda Zamoda