Ne volim bolesno ambiciozne ljude

Televizijski novinar i urednik rođen prije 60 godina u Karlovcu, koji se proslavio reportažama iz Domovinskog rata, a prije desetak godina napravio je zaokret u karijeri i počeo izvještavati o vrijednim maslinarima, ribarima i vinogradarima, za rad u emisiji Plodovi zemlje nedavno je dobio dva priznanja: HND ga je proglasilo novinarom godine, a HRT mu je dodijelio godišnju Nagradu “Ivan Šibl”, po koju je otišao – biciklom

Koliko vam znače nagrade i priznanja? – Povod za proslavu i druženje s prijateljima, ali i svim veseljacima u Hrvatskoj, koje susrećem na svojim putovanjima.

Zauzimaju li nagrade posebno mjesto u vašem stanu ili srcu? – Stan je mali i nije baš neki izložbeni salon, ali je srce dovoljno veliko!

Jeste li išta znali o poljoprivredi, ribarstvu i maslinarstvu prije nego što ste počeli raditi u emisiji Plodovi zemlje? – O ribi sve, ali onoj s gradela ili na lešo, a znanje o maslinama bilo je ograničeno na one iz staklenki.

Koja grana poljoprivrede vam je najdraža? – Vinogradarstvo i podrumarstvo. Posebice kad su Dani otvorenih podruma, kao prije neki dan u Istri, ili za koji dan u Baranji. A poziva i dalje ne nedostaje.

Biste li i vi mogli živjeti od plodova zemlje? – Živim kao novinarska “tica”, pa tako svakodnevno na putu “kljucam” plodove zemlje. Zapravo ne bih mogao bez njih.

Što ste naučili od ljudi koji žive s prirodom? – Poštovanje i ljubav donose sklad i harmoniju.

Umara li vas to što ste gotovo svaki dan na terenu? – Krila su još dobrano raširena, volja je jaka, tek tu i tamo organizam upozori da bih trebao usporiti.

Što biste najradije zaboravili iz svoje novinarske karijere? – Neke glupe svađe i neke bolesno ambiciozne ljude.

A čega se sjećate s radošću? – Zora provedenih na ribarenjima, pravih ribara, okusa prvog mladog maslinova ulja, vrsnih maslinara od Istre do Korčule, sjajnih vinskih aroma i sve boljih vinara i njihovih podruma od Konavala do Iloka. Bili ste voditelj, urednik Dnevnika, i reporter.

Koji vam je posao do sada na HRT-u bio najdraži? – Zar to treba pitati? Zar se to ne vidi i ne čuje u prilozima od Plodova zemlje do Dnevnika.

Koji vam je dio Hrvatske najljepši? – Morski, od Istre do Dalmacije. Logično, kontinentalac sam.

Znate li loviti ribu? – U Karlovcu, kroz koji teku četiri rijeke, s rođenjem dobiješ pecaroški štap u ruke, no ja ga nisam uzeo.

Kakav ste kuhar? – Konzervativni, kontinentalno-mediteranski.

U kojim kućanskim poslovima ste najvještiji? – Najvještiji sam u izbjegavanju istih! Eto odgovora i na pitanje zašto sam cijelo vrijeme na putu.

Čime se bavite u slobodno vrijeme? – Razmišljanjem, kuda, kamo i kod koga idući tjedan.

Što najradije pogledate na TV-u? – Na kanalu Boomerang gledam “Toma i Jeryja” – sve se u življenju polako zatvara u krug.

A što ne volite gledati? – Ne gledam emisije s našim svestranim, sveznajućim i uvijek sveobećavajućim političarima.

Što vam najviše smeta kod vas samih? – Epika i dramatika.

Što vas može razljutiti? – Netočnost i površnost.

A što vas može rasplakati? – Toliko sam već star da su mi oči presušile, pa ih svako jutro kapam “blinkom”.

Na što biste potrošili posljednji novčić? – Na hedonističke gušte i fešte.

A za što ne biste dali ni lipu? – Za izgubljeno vrijeme!

Koji ste najpametniji savjet dali svojim sinovima Maku i Svenu? – Više se i ne sjećam, sada oni meni dijele savjete!

Što ste naučili od njih? – Da je mladost prekrasna, samo brzo prolazi!

Da imate jedan dan vlast, što biste prvo promijenili? – Zakon o pušenju, jer mi svi prijatelji bježe van, a onda i ja moram za njima. A ne pušim već 13 godina. Dakle, razumijem.

Kad se osvrnete, jeste li zadovoljni svojim životom? – Ne osvrćem se, jurim dalje, jer do podvlačenja crte, nadam se, ima još vremena. Gdje se vidite za deset godina? – U primjenjivanju one znane, riba pliva tri puta: u moru, maslinovu ulju i vinu.

Kako biste se opisali u tri riječi? – Svakodnevni emotivni hazarder.

Ines Stipetić