Ne volim raditi klauna od sebe

Američki glumac Ben Stiller (42) se filmom “Tropska džungla”, u kojoj je i redatelj te scenarist, okrenuo temi koja mu je najbliža – Holly­woodu. U komediju o razmaženim holivudskim zvijezdama koje snimaju ratni film u džungli, Stiller je uvrstio razvratne šefove studija, repere koji žele postati glumci, nesposobne redatelje, ovisnike, glumce koji će učiniti sve da bi dobili Oscara…

U ismijavanju Hollywooda pomogli su mu, prihvativši ulogu u filmu, i slavni glumci, mahom njegovi prijatelji: Tom Cruise, Robert Downey Jr., Jack Black, Tobey Maguire i Nick Nolte. Stiller dobro poznaje Hollywood: sin je slavnog komičarskog para Jerry Stiller i Anne Meare. Njegova majka je, doduše, zbog obitelji zapostavila karijeru, ali je njegov otac nastavio glumiti i mogli smo ga vidjeti u serijalima “Seinfeld” u kojem glumi Franka Constanzu i u “Kralju Queensa”, gdje glumi Arthura Spoonera.

Razgovarali smo prije londonske premijere “Tropske grmljavine”, u hotelu Claridges, a iako je s velikim entuzijazmom pričao o svom filmu, nije skrivao da mu je obitelj najvažnija na svijetu. Već je osam godina u braku s glumicom Christine Taylor, s kojom ima šestogodišnju kćer Ellu Oliviju i trogodišnjeg sina Quinlina Dempseya.

Kako ste toliko holivudskih zvijezda uspjeli nagovoriti da glume u vašem filmu? – Sve se svodi na scenarij. Možete imati novca i veza koliko god želite, ali ćete bez dobrog scenarija teško dobiti vrhunske glumce. Na sreću, moj se scenarij svima svidio. Prvi je pristao Jack Black, zatim Robert Downey Jr., a potom i ostali.

Je li netko od glumaca odbio ulogu u “Tropskoj grmljavini”? – Jest, ali vam neću otkriti tko.

Je li vam na setu bilo neugodno davati upute zvijezdama poput Toma Cruisea i Roberta Downeya? – Svi su oni sjajni glumci, no vole da ih redatelj vodi kroz film. S njima nije bilo nikakvih problema.

Kako ste nagovorili Cruisea da se u filmu pojavi ćelav i pleše na hip hop glazbu? – S Tomom je nevjerojatno lako raditi, jer je on spreman sve napraviti za dobru ulogu. Kad sam mu spomenuo da želim da u filmu bude ćelav, nije se uopće prepirao niti je prosvjedovao da će time srozati svoj imidž. Naprotiv, sam je predložio da njegov lik ima goleme ruke, što je meni bilo čudno, ali kad su mu u šminki doista napravili te goleme šake, vidio sam kako je to sjajna ideja. I ples je njegova ideja.

Mislite li da glumci moraju biti pomalo narcisoidni? – Možda je to preteška riječ, ali sasvim sigurno moraju biti svjesniji sebe više od ostalih ljudi. Mora nas zanimati kako ćemo izgledati na velikom platnu i kako će nas drugi doživjeti. Želimo znati što ljudi misle o nama i nadamo se da na njih ostavljamo pozitivan dojam.

Ali vi se u filmu ne pojavljujete kao Ben Stiller, nego kao neki izmišljeni lik. Zašto vas to onda brine? – Svaki glumac, bez obzira na lik koji glumi, unosi dio sebe u ulogu. Zato svaki komentar shvaćamo osobno, pogotovo kad se kaže da netko nije dovoljno karizmatičan ili atraktivan, što nema nikakve veze s glumačkom vještinom, ali i te kako pridonosi uspjehu filma.

U “Tropskoj grmljavini” pokazujete koliko se glumci raduju sitnim darovima koje im daju producenti. Je li doista tako u Hollywoodu? – Svi mi želimo misliti da smo nepotkupljivi, ali istina je da rado primamo darove. Naravno, ne govorim o milijunima dolara ili nerealnim zahtjevima, na primjer da nam u Japan dostave ručak iz nekog pariškog restorana, no ako vam netko uz ugovor ponudi i vozača, kuhara ili masera, rijetko ćemo to odbiti. Međutim, nemojte zaboraviti da će većina glumaca ponekad prihvatiti ulogu bez honorara, ako ih film doista zanima.

Kada ste shvatili da kao glumac možete zahtijevati te stvari? – Dugo sam stvarao karijeru, pa se ne sjećam točno kad se to dogodilo. Prvi film snimio sam prije više od dvadeset godina, no tek sam 1998. postigao veliki uspjeh s filmom “Svi su ludi za Mary”. Nakon toga su mi nudili nove ugovore i znatno veće honorare, pa sam shvatio da u Hollywoodu postoje dva paralelna svijeta. U jednome egzistiraju glumci-radnici koje producenti mijenjaju kao na traci, a u drugome su glumci velike zvijezde s velikim honorarima i svojim najrazličitijim prohtjevima. Ljudi vas potpuno drukčije gledaju ako ste pripadnik ovog drugog svijeta.

Na koji način? – Nema to veze s vašom glumom i talentom, nego sa zaradom. Ako film u kojem ste glumili postigne veliki uspjeh, postajete dodatna vrijednost producentima i redateljima – netko tko može privući gledatelje u kino. Zapravo ste brojka u financijskoj jednadžbi potrebnoj da bi se snimio film.

Kako znate je li vam neki redatelj ponudio ulogu zbog vašeg talenta, a kada zbog te financijska jednadžbe? – Nije to lako. Moram svaki put biti iskren prema sebi i sam procijeniti jesam li doista najbolji izbor za tu ulogu. No, ako mi uloga odgovara, prihvatit ću je bez obzira na razloge zbog kojih mi je nude.

U “Tropskoj grmljavini” tumačite lik glumca koji želi glumiti hendikepiranu osobu jer vjeruje kako tako ima više šanse da dobije Oscara. Biste li i vi učinili nešto slično? – Sada sam si zatvorio ta vrata. Nitko mi ne vjerovao kad bih prihvatio takvu ulogu. Morat ću smisliti neki novi štos.

Koliko je na vas, kao glumca, utjecao vaš otac Jerry Stiller? – Veoma je utjecao na mene, ali ne toliko kao glumac, koliko kao osoba. Divim se njegovoj energiji i zanosu prema poslu. Ponosan sam kad pričam s njegovim kolegama i shvatim koliko ga vole i cijene. U tome mi je veliki uzor.

Za komičare često kažu da u privatnom životu nisu nimalo smiješni, da su mnogi od njih čak i depresivne osobe. Kakvi ste vi privatno? – Teško je generalizirati. Ipak, istina je da se većina komičara drugačije ponaša ispred i iza kamera. Ne možete uvijek biti zabavni. Kad na kraju teškog dana odete na večeru u restoran i ljudima koji od vas očekuju da tamo napravite nešto smiješno kažete da ste umorni, krenu priče da ste depresivni.

Pričate li često viceve u društvu? – Zavisi s kim sam. Volim se šaliti kad sam opušten, s ljudima koje poznajem. No, među neznancima ne volim raditi klauna od sebe. Nemam potrebu nikome dokazivati da sam zabavna osoba.

Nedostaje li vam obitelj kad ste dugo na snimanjima, daleko od kuće? – Obitelj mi je veoma važna. Nisam osoba koja će sve podrediti poslu, pa me supruga s djecom često prati na snimanja, tako da budemo zajedno što je moguće više. No, svjestan sam da to za njih nije idealno, pa zato sad neko vrijeme više neću snimati. Želim da živimo normalno kao obitelj, a ne da me prate svuda po svijetu.

Ne bojite li se da ćete zbog te stanke izgubiti status u Hollywoodu? – Ne bojim se toga. Nisam prihvatio nijednu ulogu, ali razmišljam o nekoliko filmova koje bih htio producirati ili režirati. Dakle, neću po cijele dane besposličariti po kući, nego ću samo bolje rasporediti svoje vrijeme između posla i obitelji. A što se tiče mojeg statusa u Hollywoodu, sumnjam da će se išta promijeniti u samo nekoliko mjeseci.

Josip Jurčić