Neka dijete ima moj izgled i tatinu pamet

O njezinoj trudnoći govorkalo se mjesecima prije negoli se doista dogodila. Proljetos se pažljivo promatrao njezin “sumnjivi” trbuščić dok je nastupala u showu Zvijezde pjevaju, a “povjerljivi izvori” potom su i “potvrdili” da je trudna. No, 26-godišnja glumica Marijana Mikulić, hirovita grofica Bela iz TV serijala “Ponos Ratkajevih”, tu je vijest, koju je inače silno priželjkivala, tada ipak demantirala. Početkom svibnja, međutim, ona i njezin 29-godišnji suprug Josip Mikulić, asistent na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, presretni su objavili da će nakon tri godine braka postati roditelji. I da će njihova beba na svijet doći početkom 2009. Marijana, koja je u četvrtom mjesecu trudnoće, kaže da se osjeća odlično. Njezino “drugo stanje” nije ju nimalo omelo da snimi manju ulogu u novoj Avinoj sapunici “Zakon ljubavi”, koja će se najesen početi prikazivati na Novoj TV. Opet glumi negativku, ženu po imenu Zrinka, koja se razvodi od muža.

Jesu li zbog vaše trudnoće kolege na setu i redatelj bili prema vama obzirniji? -Znali su da sam trudna pa smo se dogovorili da svoju ulogu snimim u srpnju, jer ću u rujnu, kad se nastavlja snimanje, promijeniti dimenzije. Nije mi bilo naporno, samo sam jedan dan na snimanju bila od jutra do večeri. Mogu se pohvaliti da sam imala VIP tretman: svi su se prema meni, od kolega, asistenta redatelja do redatelja Romana Majetića, odnosili bolje nego kad sam igrala glavne uloge. Čim bih nešto poželjela, snimanje se zaustavljalo. Šteta što nije dulje potrajalo pa da mogu još malo uživati u njihovoj pažnji i susretljivosti. Ispunjava li vam i suprug svaku želju? -Oboje smo jedva dočekali moju trudnoću, jer djecu želimo otkad smo u braku. Presretni smo. Naša se radost ne može mjeriti ni s kakvom ulogom ili poslovnom ponudom. Josip je i inače vrlo pažljiv, čak je osjetljiviji od mene. U našoj vezi ja sam eksplozivnija i impulzivnija, pa kažem da je on moj balans. U svemu mi ugađa, pogotovo sada. Prije odlaska na posao donosio mi je svježe pecivo za doručak, voće i sve što mi treba tako da nisam morala izlaziti po vrućini. Što priželjkujete, sina ili kćer? -Ne razmišljam nosim li curicu ili dečka, najvažnije mi je da trudnoća i porođaj prođu u redu. Muž se izjasnio da želi curicu, jer su kćeri, kaže, privrženije očevima. Inače, želim znati djetetov spol, a to će se, nadam se, vidjeti na idućem ultrazvučnom pregledu. Kad zamišljate svoje dijete, kome biste željeli da sliči? -Josip i ja se zezamo da bi bilo super da ima mamin izgled i tatinu pamet, jer ipak je on budući doktor znanosti. Meni je na Josipu sve savršeno, pa bih željela da naše dijete ima njegove oči, ruke, zube, trepavice… Josip, pak, želi da ima sve moje. Obasipaju li vas roditelji savjetima? -I moji i Josipovi roditelji su shvatili da mi ne prihvaćamo ničije savjete, jer ćemo uvijek napraviti po svome, pa nas njima niti ne bombardiraju. No, moja majka i svekrva već su najavile dolazak u Zagreb kad se beba rodi. Jeste li primijetili kakve promjene u svom “drugom stanju”? -Ljudi oko mene su primijetili: kažu da sam razdražljivija, da često mijenjam raspoloženja. Jedan dan mi smetaju raznorazni mirisi, drugi dan bih samo ležala i ništa ne radila, a treći dan sam, pak, hiperaktivna. Tako sam od kraja svibnja do kraja lipnju položila čak pet ispita – četiri na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a jedan na Pravnom fakultetu u Mostaru. Na akademiji sam sad i diplomirala, u klasi profesora Damira Munitića. No, diplomsku predstavu, “Madame de Sade”, odigrala sam još prošlog lipnja, zajedno s Katarinom Pericom i Dolores Lambašom, a sad sam položila preostale teorijske ispite. Kako ste proslavili diplomu? -Proslavila sam je već lani, nakon diplomske predstave. Katarina, Dolores i ja smo naručile tamburaše na akademiju, a moja mama je iz Širokog Brijega donijela domaće kolače i pite. Sad još čekamo moju diplomu na pravu pa će to opet biti prigoda za slavlje. Kako je rodbina u Hercegovini komentirala vaše uloge u sapunicama? -Vrlo različito: neki me osuđuju, jer se kao udana žena ljubakam s drugim muškarcima. Znali su čak Josipu predbacivati zašto mi to uopće dopušta. Trebalo nam je vremena da se na to priviknemo i da se na to ne obaziremo. Većinom me ipak hvale, sviđa im se kako me Josip podržava u tome što radim. Dok sam zadnje dvije godine snimala sapunice, “Obične ljude” i “Ratkajeve”, njemu je bilo teže: ja sam stalno bila u akciji, a on je strpljivočËekao da mu se žena vrati kući. Nude li vam uloge i u kazalištu? -Nema ponuda. Čak me i odbijaju. Raspitivala sam se u dva zagrebačka kazališta, nisam tražila stalni angažman, no odgovora nema. Ne želim vjerovati da je to zbog uloga u sapunicama, ali mislim da to ne bi smjela biti zapreka. Očito je da me nema tko pogurati. Nemam veze i zaleđe, tata mi nije utjecajna osoba… No, bit će još prilika, mlada sam. Hoće li vaše dijete ostati jedinac? -Nedajbože! I Josip i ja dolazimo iz obitelji s troje djece: ja imam mlađu braću, Antu i Luku, a Josip mlađe sestre, Mirelu i Kristinu. Jeste li već počeli kupovati komotniju odjeću? -Nakon diplome muž me odveo u kupnju. Nabavila sam gomilu, uglavnom pamučnih i rastezljivih stvari u kojima se ugodno osjećam. I sad sam do jeseni mirna. Na jesen ćemo početi kupovati stvari i robicu za bebu. Znači da suprug ima strpljenja s vama obilaziti dućane? -U tome je netipičan muškarac. Živcira ga kad u trgovini ja samo razgledavam odjeću: on bi da odmah sve isprobam da vidi pristaje li mi.

Jagoda Zamoda

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 709 ili se pretplatite na PDF izdanje.