Ako je istina da tragedija ljude spoji ili, pak, razdvoji, onda je 67-godišnjeg pjevača Mišu Kovača i njegovu 31-godišnju kćer Ivanu, pjevačicu grupe Magazin, ona zbližila još više. Nakon smrti sina i brata Edija početkom devedesetih oboje su se našli na rubu – legendarni pjevač pokušao se ubiti, a Ivana se našla u paklu droge – no danas, kad su uspjeli preživjeti te užasne trenutke, postali su više nego otac i kći: dvoje prijatelja koji se često nađu sami na kavi da popričaju o svemu. I o glazbi, dakako, koja ih sad dodatno spaja.
Ivana, najvatrenija obožavateljica svoga tate, s Magazinom će kao gošća nastupiti na njegovom velikom koncertu koji će se pod nazivom Nikoga nisam volio tako 19. travnja održati u zagrebačkoj Areni. Mišo Kovač pjevat će najveće hitove iz 45-godišnje karijere, a dio od prodaje ulaznica namijenjen je kupnji mobilnog mamografa u akciji Pružimo ruku prijateljstva i ljubavi.
Sjećate li se prvog zajedničkog nastupa? Mišo: Bilo je to prije tri godine kad smo na mom koncertu u Sloveniji otpjevali duet “Nema mi do tebe nikoga” s mog albuma “Ja sam kovač svoje sreće”. Ivana je imala tremu, no pjevala je odlično. Ivana: To zahvaljujem tati. Čim sam saznala da ću biti pjevačica Magazina, zamolila sam ga da s njim nastupim na nekom njegovom koncertu kako bih probila led, osjetila kako je biti na pozornici. Osim spomenutog dueta, na tom slovenskom koncertu sama sam otpjevala “Lipe cvatu” Bijelog dugmeta te “Željo moja” Doris Dragović.
Što kažete na komentare da je Ivana “ženski Mišo”? Mišo: Ivana ima sluha i zna pjevati, muzikalnost je naslijedila od mene, a ja sam joj rekao da se sve riječi pjesme moraju jasno čuti. Ipak sam ja prodao 20 milijuna ploča na hrvatskom jeziku. Ivana: Vrlo mi laskaju takvi komentari, pa ja sam Mišin najveći fan. Slušam ga od malih nogu, njegove pjesme u meni bude emocije, a njegov način pjevanja mi je ušao u uho. Teško je objasniti njegovu karizmatičnost, takav se jednostavno rodiš.
Kakva je atmosfera kod vas doma uoči koncerta u Areni? Mišo: Nema razloga za nervozu. Pjevao sam na Poljudu pred 60.000 ljudi koji su platili ulaznice, pjevao sam na predizbornom skupu HSP-a početkom devedesetih pred 250.000 ljudi, na koncertu za stotinjak tisuća ljudi koji je Splitu darovao Željko Kerum… Koliko ima pjevača na svijetu čija publika zna pjevati čak 32 njihove pjesme a da on ne mora ni usta otvoriti. E, ja to mogu. Meni ne treba ni vokalna pratnja, ni da mi violine cijuču niti baletani da skaču iza mene, samo bi mi smetali. Meni treba koncentracija i publika da se opusti, zaboravi na probleme i recesiju i da to bude naš zajednički koncert. Ivana: Priznajem, nervozna sam, svima govorim da imam tremu i tako mi bude lakše. Ne umirem baš od straha, ali me lupa adrenalin, hiperaktivna sam. Po kući sam kao vihor, stalno nešto spremam, a u posljednje vrijeme sam se bacila na pečenje kolača.
Kako je vaše zdravlje: čuli smo da je Miši zujalo u ušima, a da je Ivanu ugrizao pas? Mišo: Posljednjih desetak godina muči me vratna kralježnica i zato mi je zujalo u ušima. U Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica obavio sam detaljne pretrage: rekli su mi da imam ukliješten živac te ću najvjerojatnije morati ići na fizikalnu terapiju i akupunkturu. Ivana: Dok sam prije desetak dana u parku šetala Johnnyja Brava, svoga jack russell terijera, veliki mješanac kojeg sam pomazila po glavi ugrizao me za desnu šaku. Na sreću, ranu nije bilo potrebno šivati, no morala sam dobiti injekciju protiv tetanusa. Sad sve polako zacjeljuje.
Kakav je Mišo otac: strog ili popustljiv? Ivana: Nikad nije bio strog, nikad me nije udario ili povisio glas na mene. Sjećam se kad su mama i tata jednom otišli na put, Edi je predložio da napravimo tulum. Njemu je tada bilo 14 godina, meni 12. Pozvali smo ekipu i nakon tuluma stan je izgledao kao da je bomba pala. Dogovorili smo se da ćemo sve počistiti sutradan i otišli smo spavati kod prijatelja. No, roditelji su se vratili dan ranije. Pozvali su nas da dođemo doma, a Mišo mi je s vrata samo tiho rekao: “Ivana, razočarala si me.” To mi je bilo gore nego da sam dobila batine.
Priželjkujete li prinovu u obitelji: i dijete i unuče? Mišo: Volio bih ponovno postati otac. Moja Lidija je žrtvovala život za mene, imala je samo 25 godina kad je počela vezu sa mnom, no još joj nije kasno za majčinstvo. A što se tiče Ivane, ne treba žuriti. Ivana: Ima još vremena za djecu, no jako bih voljela dobiti brata ili sestru. Ne bi mi smetala razlika u godinama, naprotiv, uz bracu ili seku učila bih se i pripremala za svoju djecu.
Mišo, kako ste prihvatili Elvira Hasanhodžića, Ivaninog dečka? Mišo: Kad je Ivana prohodala s Elvirom, rekla mi je: “Tata, imam momka, a takva je vrsta izumrla”. To je prvi Ivanin momak koji mi se svidio. Elvir je inteligentan, skroman i s obje noge na zemlji, a moju Ivanu jako voli. Sretan sam što mi kći nije sponzoruša, Elvir je inženjer radiologije i vrlo je radišan.
Ivana, kako se slažete s Mišinom suprugom Lidijom? Ivana: A ja sam sretna što me Mišo odgojio da cijenim ljude po djelima i karakteru, a ne po tome što imaju i čiji su. Priznajem da sam na početku tatine veze s Lidijom bila skeptična, pogotovo nakon epizode sa Silvijom Conte Marković, jer sam bila dijete i vrlo nepovjerljiva. Nisam znala koji su Lidijini motivi za vezu s mojim ocem. Sa mnom se puno ljudi družilo zbog novca i zato što mi je otac Mišo Kovač, ali kad sam vidjela koliko Lidija ima čisto srce, koliko voli tatu i mene i koliko nam je spremna pomoći – meni oko problema s drogom, a njemu nakon što je stradao – shvatila sam da je anđeo u našim životima. I postale smo jako prisne.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite znati više cijeli tekst pročitajte u Gloriji br. 744 ili se pretplatite na PDF izdanje.