Nemilosrdne godine

Nemilosrdne godine Šezdeset i pet mi je godina. Svjesna sam da sam u jeseni života. Intelektualka sam koja prati sve što se oko nje događa i ne zatvara oči ni pred čime, još živim punim životom, pratim promjene u njemu, pokušavam ih shvatiti, no često ne uspijevam. Dolazim do zaključka da se moral topi kao ledenjaci koji se truse i pomalo prijete planetu na kojem živimo, da je politika nesigurna, da čak način odijevanja žena otkriva do te mjere tijelo da više ništa nije pokriveno, topi se svakodnevni život, sve je burno u našem sadašnjem okružju, presmjelo kao kad je svojedobno šetala Parizom francuska spisateljica Colette u smokingu na sveopće čuđenje. Naše vrijeme pomalo mi nalikuje na ono što bih nazvala nekontroliranom besramnosti. Ugrožava se planet na kojemu živimo, mnogo toga je dopušteno, možda previše. Gdje je nestalo doba našeg života? Voljela bih da je sve skladnije, da se lakše diše i hoda po našoj Zemlji, da je bolje ono jučer nego ovo danas. Jesam li u pravu? Ima li nade i što misle današnji muškarci?

Godine znatiželje

Muškarci se jedva mogu snaći u moru promjena koje su se oborile na njihov dosad miran i ustaljen svijet kojim sada dominiraju imitacije egzotičnog Galliana ili nekih drugih kreatora visoke mode, čije ekshibicije prelaze sve granice. U ovom čudnom vremenu što više ludosti, to veseliji život u kojemu, na žalost, sve pomalo tone. No, muškarci se ipak snalaze i brzo prilagođavaju prilikama, pa na kraju koračaju usporedo sa ženama: malo ih vole, malo ih varaju, one im uzvraćaju ili ih ljube. U tom se “mišmašu” ponekad ne zna tko pije, a tko plaća, sloboda je golema. Ljudi se malo-pomalo na to navikavaju pa je, možda, pretjerano reći da živimo u vremenu nekontrolirane besramnosti. Možda je bolje reći da su jedni i drugi uzeli svoju slobodu u svoje ruke. Stoga mislim da ste malo pretjerali. U pravu ste da se moral topi poput ledenjaka, polako, ali sigurno. Dokle će nas to dovesti teško je predvidjeti. Tijekom vremena moral oscilira i varira: možda ćemo proživljavati svojevrsnu moralnu renesansu i ponovno padati u pakao nemorala, onda opet ponovno. Svi bismo željeli da je skladnije, da se lakše diše i hoda po našoj planeti, ali moramo živjeti po sadašnjim vremenima, što znači stalno se ljuljati u barci moralnih i nemoralnih pravila. Živimo, dakle, kako najbolje znamo! Gdje je nestalo naše doba? Čini vam se da je nestalo, možda nestaje s godinama, pa se predstavlja drugo nego da od kasnih godina ušićarimo mir ili stalno mrmljanje. Od života treba izvući sve najviše, ponajprije razumijevanje drugih, a zatim sebe, pa će sve biti lakše, a kakve modele stvara kontroverzni Galliano ili netko sličan njemu, to je posve svejedno. Važno je da su želje u skladu s godinama. Valja prema njima biti milosrdan.■