(Ne)mir među maslinama

Dvadeset i tri su mi godine, još nisam završila fakultet, ali sam našla koliko toliko dobro plaćen posao. Udala sam se kad sam navršila 21 godinu. Iz ljubavi. Moj muž nije osobito obrazovan, rođen je u malo zadrtoj sredini, ali je dobar čovjek: naivan, neiskvaren i dobar otac. Pomaže mi u svemu, obožava dijete i sve bi napravio za njega. Jedino je nesposoban da se suprotstavi svojim roditeljima, premda vidi kakvi su, ne da mi ni da riječ progovorim protiv njih. Puno puta me nije znao obraniti, dopuštao je da me vrijeđaju. Zbog toga se prije godinu dana moja ljubav počela gasiti, tada sam imala neku vezicu bez seksa s muškarcem pored kojega sam se osjećala sigurnom i zaštićenom, no brzo sam je prekinula iz poštovanja prema mužu. Mislila sam da će se između mene i njega sve srediti, ali to bi potrajalo samo nekoliko dana, a onda je sve ostajalo po starom. Pokušala sam na sve načine nešto promijeniti, ali uzalud. Da nemamo dijete, zatražila bih razvod, ali ono mi je najvažnije, a tko zna bi li uopće bilo sretno u nekoj drugoj sredini. Ne znam što da radim? Da cijeli život trpim ovakav život ili da se borim za bolje? Dvadeset i tri su mi godine samo…

Završite fakultet. Neka bude polagano, jer kako drugačije kad istodobno zarađujete za život? Ali, završite ga, korak po korak! Time postajete gospodarom svoga života i ne ovisite ni o kome. Muž vam je dobar, požrtvovan, prepun vrlina, osim one jedne koja vam remeti život: njegove ovisnosti o roditeljima. To je velika prepreka za staložen i miran život. Stoga je potrebno da se odijelite od njih ako živite zajedno, ili da oni sebe toliko svladaju da budu podnošljiviji i da se ne upleću u vaš život. Iskreno govoreći i s obzirom na sredinu u kojoj žive i koja ih je i takvima oblikovala, malo je nade. Prerano ste se, na žalost, udali, a da biste mogli procijeniti situaciju, jer za sređen i miran život nije dovoljna samo ljubav. Eto zbog čega je potrebno da završite studij i budete samostalni prema svom životu, prema mužu, posebno prema njegovim roditeljima. Inače ne vidim “mira među maslinama”! Prerano ste se udali da biste bili sposobni procijeniti što može donijeti tako rano sklopljen brak. Da biste ga shvatili, morali ste steći kakvo takvo iskustvo, pa se tek onda udavati. Ali, ljubav je pobijedila kao i muževa dobrota, njegova neiskvarenost, pažljivost i ljubav prema djetetu. Iz pisma se ne nazire da li živite zajedno s njegovim roditeljima ili je vaš suprug vezan za njih premda ne živite s njima u zajednici. Ovo posljednje može biti fatalno, jer iz zadrte sredine rađaju se zadrti ljudi, možda su, na žalost, upravo takvi njegovi roditelji. Potreban je vrlo ozbiljan razgovor između njega i njegovih roditelja, no nisam sigurna da bi bio uspješan. Čini mi se da je jedino rješenje odvajanje i vođenje mirnog i sređenog života makar u malom stanu, uz poštovanje roditelja. Ostaje pitanje koliko bi oni shvatili vaše poštovanje prema njima i želju da im pomognete koliko je u vašoj moći. Možda bi odvajanje dviju obitelji za njih bio smrtni udarac, no vi ne možete živjeti njihovim načinom života nego svojim. Vjerujem da vam je jasno kako je početak i kraj svega vaš suprug i koliko je on, uza svu svoju dobrotu, sposoban da prekine pupčanu vrpcu sa svojim roditeljima, ali tada lako može biti kraj vašem braku.