Nije stvar u žici...

Zaposleni smo u istom poduzeću, njemu su 24, a meni 27 godina. Nužno se svaki dan susrećemo. Umjesto da se zbližimo kako sam se nadala on je postajao sve smeteniji, zacrvenio bi se ako bih mu uputila koju riječ u restoranu poduzeća, nastojala sam sjesti za njegov stol i uspostaviti kontakt. Primijetila sam da ga zbunjuje moje prisustvo: padali su mu iz ruke nož i vilica, zbog nespretnog pokreta izlila bi se iz čaše coca cola na stolnjak, postajao je nervozan i zbunjen. Htjela bih da on učini prvi korak, ali on ostaje nedostižan: šuti i ne pokazuje nikakvu želju da se sprijateljimo. O njemu ne znam ništa osim da je lijep kao Apolon: ni što radi, ima li ili nema djevojku, vodi li samotnički život buljeći u knjigu, jer je za stanke uvijek nosi sa sobom. Koliko sam mogla vidjeti, radi se o stručnoj literaturi. To nešto govori o njemu, to mi se sviđa, ali što vrijedi kad mu se ja ne sviđam. Kako do njega, kojom brzinom i kojim putem: stazom ili autostradom? Ustrajna koja ne popušta

Vjerojatno vas je privukla njegova smetenost, jer svaka žena ima u sebi barem tanahnu majčinsku žicu. Ali, ovdje se ne radi o žici nego o nečijoj plahosti (i nezainteresiranosti, što je još gore) koju biste rado slomili i otvorili put do njega. Momak očito nema iskustva sa ženskim rodom, izbjegava ga jer vjerojatno ne zna što bi s njima, a još nije svladao vještinu kako s njima. Što učiniti s neodlučnim primjerom muškog roda da bi napokon bili načisto? Pronađite strateški zgodan kut iz kojega puca cijela panorama restorana i kad se pojavite sjednite s osmijehom za njegov stol. Protivno njegovu očekivanju, nemojte ga ni pogledati. Ako je kojim slučajem slab na vas, to podcjenjivanje moglo bi u njemu aktivirati atome muške taštine i navesti ga da se trgne. Ostane li, pak, i dalje mrtav-hladan, još vam jedino preostaje da mu otvoreno izjavite ljubav. Ako ni to ne pomogne, onda on definitivno nije momak za vas, a možda ni za koga. Tada ga prepustite njegovoj knjizi i pronađite novi stol. Naravno, ne prazan!