Nikad nije kasno...

Imam dosta nezgodnog muža koji ima, što je još gore, i nezgodne stavove u odnosu na život, brak, žene i… da ne nabrajam dalje. Meni je 38, a njemu 55 godina. Ne znam što mi je bilo kad sam se udala za njega. Zgodan je muškarac i to me je prevarilo. Brak nam je daleko od toga da bude idealan, on je, točnije rečeno, loš. Evo nekoliko glasnih razmišljanja moga muža: u braku nema demokracije, samo je on početak i kraj svega. Zatim: on je glava obitelji. Žena mora biti poslušna, inače jao! Usprotivim li se, kaže da će me vratiti ocu, a moj otac nije ništa bolji od muža: misle isto! Pitam se, ima li smisla i dalje živjeti zajedno jer ne dijelimo postelju, interesi su nam potpuno različiti? Može li naš brak opstati, premda u njemu nisam proživjela ništa lijepoga? Gotovo da mrzim svoga muža. On smatra da je kao muškarac glava obitelji. Može li brak poput našega opstati? Nesretnica

U civiliziranom svijetu ne može. Trpite u braku jer ste o njemu već stekli svoje mišljenje. U svakom slučaju, udali ste se za nezgodnog muškarca koji je doplovio iz srednjega vijeka, nije poznavao jednakost sa ženom s kojom se okrutno obračunava ako slučajno kaže ne! Najgore što vam se može dogoditi jest da vas vrati vašem ocu (nadam se da ste toliko svjesni i da niste nikakva stvar kojom se raspolaže): on nije ništa bolji od svoga zeta. Prijeti li vam muž razvodom, preduhitrite ga i zatražite sami razvod. Trebali ste to davno učiniti, ali nikad nije prekasno!