Nitko nije savršen

Sad su mi 23 godine, stanujem u selu u kojemu svi vode tuðu brigu, samo ne svoju. Nakon duljeg vremena u ljubavi mi je krenulo, ali je zakazalo prijateljstvo. Kad jednoj krene, druga će biti ljubomorna. Otkako sam zaposlena u malom obrtu, neke su me prijateljice počele zaobilaziti u velikom luku: kažu, nemaju vremena za kavu, ali nije da ga nemaju, nego ga naprosto ne žele naći. Tužna sam, jer ljudi s kojima prijatelju ješ u ranim godinama, kasnije se pokažu tko ti je od njih doista pravi prijatelj, a tko nije. Svi bismo mi voljeli da su oko nas ljudi s pozitivnom energijom koji nas vole kakvi jesmo, ali imamo pored sebe i one koji nam cijeli život glume i lažu. To je žalosno, ali ne možemo biti sami. Muče me dva problema. Prvi je što u mom društvu takozvanih iskrenih prijateljica, iskrena je samo moja kuma, a ostale glume prijateljstvo. Drugi problem je što se bojim da će mi, kad se jednog dana budem udala za sadašnjeg mladića, on zabraniti kave s prijateljicama i prijateljevanje s njima. Jer dok nije mene upoznao, bio je društven, ali sada ga zanima samo posao i kuća, želi da smo stalno zajedno. Bojim se da će me time “zagušiti”. Volim ga i neprekidno mu preporučujem da bude više s momcima, ali on ne želi ni čuti. Ne znam zbog čega. Znate li vi? Zabrinuta plavuša

Nitko nije savršen, pa ni naši prijatelji. Oni su samo dio savršenstva koje priželjkujemo i s time se moramo zadovoljiti. Kako će teći naš i njihov život tako ćemo se mijenjati i mi i oni, ali još se ne može predvidjeti kako. Neki će ostati cijeli život zajedno, druge će život otpuhnuti daleko, daleko, treće će razdvojiti sudbina, četvrti će biti oni od danas do sutra koji nam nisu važni, ali ih poštujemo, ili su nam ravnodušni. Ove male ljubomore su sporedne i nemaju svoju težinu, one danas jesu, sutra nisu, neke sitne nesporazume izbrišu šalice kave sa šlagom za zajedničkim stolom. U pravu ste: ne možemo biti sami i kako ni mi nismo savršeni, moramo se pomiriti tijekom života s većim ili manjim manama svojih prijatelja i znanaca, kao i oni s našima. Drugi problem je malo složeniji, ali on će dosta zavisiti od vas. Još niste stavili na kosu vjenčić od narančinog cvijeta, a već vas plaši da bi vas mogao “zagušiti” način života vašeg mladića, i nešto sasvim sporedno, vaših boljih ili manje boljih prijateljica i zajedničke kave. Meni osobno se sviða njegova koncepcija života: čini mi se zreo momak koji zna što hoće, a to što hoće je pozitivno: posao, kuća, ozbiljne stvari kao dobar temelj zajedničkog života. Te kave sa šlagom će se, sasvim prirodno, razrijediti onog dana kad ćete biti zabavljeni organiziranjem i oblikovanjem svog bračnog života. Nemojte ga zaustavljati u njegovom razvoju, naprotiv, pomognite mu u njemu. Pretjerano druženje s “momcima” moglo bi poremetiti njegove planove, čini se, došlo je vrijeme da sazre za život. To je nešto što si samo možete poželjeti, umjesto da ga gurate u društvo eventualnih neradnika i vjetropira. Nema razloga da budete zabrinuti. Ali ne tražite kruha nad pogačom.