nn

»ak 33 vrhunska svjetska redatelja snimila su omnibus posveÊen roendanu najatraktivnijeg filmskog festivala, koji je pokrenut 1939., ali se poËeo odræavati tek 1946. i brzo postao poznat ne samo po filmovima, nego i kao mjesto na koje dolaze najslavnije zvijezde i gdje se prireuju najraskalaπenije zabave

Na filmskom festivalu u Cannesu oduvijek su se jednako cijenili dobar film i dobra zabava, pa ne Ëudi πto Êe za 60. izdanje “festival nad festivalima” ponuditi veliËanstvenu roendansku proslavu. Dar je veÊ prireen: 33 svjetska redatelja, meu kojima su i Roman Polanski, Wim Wenders te Lars Von Trier, snimila su omnibus “Chacun son cinema” (Svakome njegov film) u kojem slave i sedmu umjetnost i najglamurozniji filmski festival, a slavljenik se potrudio da od 16. do 27. svibnja ljubiteljima filma, spektakla i dobre zabave svi putevi vode u Cannes. Iza Gilesa Jacoba, umjetniËkog direktora festivala, veÊ je iskustvo organizacije 50. roendana, kad je na stubama Festivalske palaËe okupio 34 prijaπnja dobitnika Zlatne palme, pa ne treba sumnjati da Êe i ovogodiπnja obljetnica ponuditi proslavu dostojnu sjajne tradicije kanskog filmskog festivala. »ast da otvori festival pripast Êe osmerostrukoj dobitnici Grammyja Norah Jones, koja debitira kao glumica u filmu “My Blueberry Nights” Wong Kai-waija, no mlada ameriËka pjevaËica ipak Êe bljeskove fotoaparata vrlo brzo morati prepustiti kraljevskom holivudskom paru. Angelina Jolie i Brad Pitt veÊ su najavili dolazak, kao i njihov prijatelj George Clooney, ali i rokeri Bono i Edge iz grupe U2, a njima Êe se pridruæiti i mnoπtvo goliπavih starleta koje Êe danju svoj traËak slave traæiti na famoznoj La Croisette, a noÊu Êe, poput veÊine ostalih 30 000 akreditiranih gostiju, pokuπati pronaÊi naËin kako da upadnu na neku od elitnih zabava, od kojih su najprestiænije one na luksuznim jahtama usidrenima nekoliko stotina metara od Croisette ili u luksuznim vilama na okolnim obroncima. Sav taj glamur, koji Êe uz filmaπe na Azurnu obalu privuÊi i neke od najbogatijih ljudi na svijetu, pomalo zamagljuje sjeÊanje da je Filmski festival u Cannesu, zapravo, roen iz prkosa. Naime, nakon πto je 1938. u Veneciji, na najstarijem svjetskom filmskom festivalu, pokrenutom 1932., Jeanu Renoiru, miljeniku publike i æirija, politiËkom odlukom uskraÊena glavna nagrada za film “Velika iluzija” te dodijeljena nacistiËkom propagandnom filmu “Olimpija” Leni Riefenstahl i talijanskom “Luciano Serra, pilota” Goffreda Alessandrinija, snimljenom pod nadzorom Mussolinijeva sina, francuski filmaπi odluËili su stvoriti svoj festival neovisan o politici. Nakon prvotnog neÊkanja, francuska vlada pristala je na taj plan. U zavrπni izbor za mjesto odræavanja uπla su dva grada, Biarritz na obali Atlantskog oceana i Cannes uz Mediteran, a zahvaljujuÊi viπku sunca i ljepπim plaæama, ali i obeÊanju gradskih vlasti da Êe izgraditi primjerenu festivalsku dvoranu, Ëast da ugosti filmaπe iz cijeloga svijeta pripala je turistiËkom mjestaπcu na Azurnoj obali. Sve je bilo spremno da 1. rujna 1939., uz prisutnost ameriËke zvijezde Mae West, poËne filmski festival u Cannesu, ali istoga je dana Adolf Hitler napao Poljsku pa na festival viπe nitko nije mislio.

No, od njega se nije odustalo. Odmah nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata poËelo se govorkati o dovoenju filmova i zvijezda u Cannes. Iako se za danaπnje prilike doima nadasve skromno da se 20. rujna 1946. na otvorenju festivala, odræanom u zgradi kockarnice, pod budnim okom 82-godiπnjeg Louisa Lumiera, pionira svjetske kinematografije i poËasnog predsjednika æirija, okupilo tristotinjak ljubitelja filma, a sam Ëin otvorenja popratilo je desetak novinara i fotoreportera – usporedbe radi ove je godine akreditirano viπe od 4000 pripadnika sedme sile – medijski odjek 14 festivalskih dana bio je odliËan. Iako je na festivalu prikazana i “Gilda”, sa zanosnom Ritom Hayworth, Francuzi su zvijezdom uËinili svoju glumicu Michelle Morgan, nagraenu za ulogu slijepe djevojke u “Pastoralnoj simfoniji” Jeana Delannoya, koja je neumorno u kupaÊem kostimu pozirala fotografima na plaæi, pokrenuvπi tako do danas neuniπtivu tradiciju goliπavih starleta na Croisette. Prve godine u Cannes su takoer doπli Maurice Chevalier i Errol Flynn, a æiri je bio πiroke ruke: Grand Prix je podijelilo Ëak 11 filmova, meu kojima su bili “Kratki susret” Davida Leana, “Izgubljeni vikend” Billyja Wildera i “Rim: otvoreni grad” Roberta Rossellinija. No, festivalski poËeci nisu bili sastavljeni samo od blistavih trenutaka. Vidjelo se to veÊ 1947., kad je za vrijeme prve projekcije privremeni krov festivalske palaËe jednostavno odletio pod udarom vjetra. Joπ se veÊim problemom pokazalo to πto u Cannes nisu doletjele svjetske zvijezde. Walt Disney nagraen je za animirani film “Dumbo”, a Vincent Minnelli za mjuzikl “Ziegfeld Follies”, ali nijedan nije doπao primiti nagradu, a uz manjak zvijezda, nastao je i manjak u budæetu. Tako se 1948. i 1950. festival nije odræao zbog financijskih teπkoÊa – pa je zbog toga ovogodiπnje izdanje jubilarno 60. – a Ëak ni zvjezdano izdanje iz 1949., kada su dugoobeÊavanu novu festivalsku zgradu u Cannes doπli vidjeti Martine Carol, francuski seks-simbol, redatelji Erich von Stroheim i Orson Welles te filozof Jean-Paul Sartre, nije pomoglo da festival stane na Ëvrste noge. Problem je bio u tome πto se festival odræavao u rujnu, nakon onih u Veneciji i Berlinu, koji su mu otimali prestiæne filmove, ali i, πto je moæda joπ vaænije, na kraju ljetne sezone, kada je veÊ svima bilo dosta i sunca i mora. Zato je odluka da se 1951. odræi od 3. do 20. travnja bila kljuËna u oæivljavanju Kanskog filmskog festivala. Nakon hladne zime svi su jedva Ëekali doÊi na sunËanu Azurnu obalu, a kada su ih ondje doËekali odliËni filmovi (festivalske nagrade odnijeli su “»udo u Milanu” Vittorija De Sice, “Sve o Evi” Josepha L. Makiewicza i “Los Olvidados” Luisa Bunuela) te πampanjac i ruski kavijar na plaæi, bilo je jasno da je to poËetak jednog divnog prijateljstva. »ak je i prvi politiËki skandal, koji je nastao kada je tadaπnji Sovjetski Savez od festivalske direkcije neuspjeπno zahtijevao da iz programa izbaci film “»etvorica u dæipu” zbog ismijavanja ruskog vojnika, samo pridonio uzbudljivosti festivala. KljuËnom godinom u razvoju festivala pokazala se i 1954., kad su nastale dvije tradicije do kojih i danas i te kako dræe u Cannesu. Godinu ranije na kanske plaæe stigla je 19-godiπnja Brigitte Bardot, koja je svojom pojavom u bikiniju uspjela zainteresirati tek razvedenog Kirka Douglasa. No, iako je slavni ameriËki glumac, prema vlastitom priznanju, tada prvi put vidio bikini, nije popustio Ëarima Francuskinje, veÊ je tih dana upoznao svoju buduÊu drugu suprugu, Njemicu Anne Buydens.

Pravu senzaciju napravila je 1954. engleska starleta Simone Silva kada je, pozirajuÊi na plaæi s Robertom Mitchumom, skinula grudnjak. Doduπe, mlada djevojka je rukama prekrila gole grudi, ali ju je ameriËki tisak proglasio nemoralnom te Ëak pozvao Hollywood da bojkotira Mitchuma. Naravno, nitko se nije odazvao. Mnogo gore proπla je Simone Silva: πest mjeseci kasnije poËinila je samoubojstvo ne mogavπi viπe izdræati silan pritisak i kritike u medijima. Iste godine kada su na Croisette pokazane prve gole grudi, svjetlo dana ugledao je joπ jedan simbol Cannesa – Zlatna palma. Doduπe, taj je naziv nagrada dobila tek iduÊe godine, kada je i proglaπena sluæbenom nagradom, ali statua koju je osmislio Jean Cocteau, a izradila pariπka kreatorica nakita Suzanne Lazon, nepovratno je uhvatila duh glamura, bogatstva i opuπtenosti Cannesa. Od Michelle Morgan i Brigitte Bardot pa sve do Sharon Stone, Sophie Marceau i Angeline Jolie, kanski festival oduvijek je imao poseban odnos prema neodoljivim glumicama, ali samo jedna je zasluæila aristokratski status. Grace Kelly, plavokosa ljepotica iz Philadelphije, na Azurnu je obalu prvi put doπla 1955. promovirati film “Country Girl”, no tada nitko nije mislio da Êe ta holivudska zvijezda postati jednim od zaπtitnih lica razuzdanoga Cannesa. Urednici tjednika Paris Match dosjetili su se, meutim, da je u Monaku fotografiraju s vladarem te kneæevine, princem Rainierom, πto se pokazalo sudbonosnim jer je par nakon samo πest mjeseci objavio zaruke. Sve do tragiËne smrti 1982., Grace od Monaka bila je najomiljenija goπÊa festivala. Druga polovica pedesetih i prva polovica πezdesetih bili su, zapravo, zlatno doba Filmskog festivala u Cannesu. Dovoljno atraktivan da privuËe najveÊe svjetske filmske zvijezde, ali i bez danaπnjeg pritiska na tisuÊe novinara, fotografa i oboæavatelja, festival je filmaπima bio idealno mjesto za zabavu. Zato 1958. i nije bilo neobiËno vidjeti ameriËku seks-bombu Jayne Mansfield kako se leæerno brËka u bazenu sa suprugom Mikeom Hagertyjem, talijansku divu Ginu Lollobrigidu dok nadgleda kako se peku piliÊi i mladu Francuskinju Jeanne Moreau, koja, unatoË tome πto njezin film “Lift za gubiliπte” nije uπao u konkurenciju za Zlatnu palmu, s veseljem pleπe na stolu. Ipak, kada je dekadentnost u pitanju, nezaobilazan je 13. festival, odræan 1960., kada je sve bilo u stilu favorita, “Slatkog æivota” Federica Fellinija, koji je na kraju i osvojio Zlatnu palmu, za πto je uvelike bio odgovoran i redateljev omiljeni pisac Georges Simenon, predsjednik festivalskog æirija. Nakon premijere filma uzvanici su se povukli u Villu Benefiat, gdje su svi pozvani na pecanje, no umjesto ribica, iz bazena su se vadile boce viskija i chiantija. Jeanne Moreau ovaj put nije jedina plesala na stolu, na zabavi za “Moderato cantabile” Petera Brooka, pridruæio joj se i kolega iz filma Jean-Paul Belmondo, ali sve njih u zabavljanju su nadmaπili Grci. U veselju nakon uspjele projekcije filma “Nikad nedjeljom” glavna glumica Melina Mercouri i redatelj Jules Dassin plesali su sirtaki, a u zanosu su razbijeni svi tanjuri i 5000 Ëaπa. Iako su takve zabave privlaËile sve veÊi broj posjetitelja i novinara, potiho je rastao i otpor prema razuzdanoj strani festivalskog æivota i njegovoj sve oËitijoj komercijalizaciji. Dio francuskih filmaπa smatrao je da su filmovi na festivalu sve podcjenjeniji, da tu nema mjesta filmskim hitovima, nego umjetnosti, a njihov bijes kulminirao je buntovne 1968. godine. Povod pobuni bio je otkaz direktoru Francuske kinoteke Henriju Langoisu, zbog Ëega su se organizirali prosvjedi diljem dræave, a najviπe u Cannesu. Festival, koji je poËeo 10. svibnja projekcijom filma “Prohujalo s vihorom”, nasilno je prekinut u podne 19. svibnja. Francuski novovalovci Francois Truffaut, Claude Berri, Claude Lelouch (koji na ovogodiπnjem festivalu ima Ëak dva filma), uz potporu prijatelja, redatelja poput Romana Polanskog i Louisa Mallea, prekinuli su projekciju u Festivalskoj palaËi, a Jean-Luc Godard Ëak se objesio rukama na zastor ispred platna kako se film ne bi mogao prikazati. Uz potporu Langoisu, filmaπi su zahtijevali ozbiljnije i provokativnije filmove na festivalu, πto je veÊ iduÊe godine rezultiralo novim programom, Directors’ Fortnight, posveÊenim manje komercijalnim naslovima. Te 1968. viπe nije bilo projekcija filmova, nisu dodijeljene ni nagrade, a podrπku buntovnicima dali su i rokeri George Harrison i Ringo Starr, Ëlanovi grupe Beatles.

Francuski redatelji tako su uspjeli promijeniti program, ali slatku stranu festivala, razuzdani noÊni æivot, nisu poremetili. Vidjelo se to veÊ 1969., kad su u Cannes na motorima doπli Dennis Hopper, Peter Fonda i Jack Nicholson kako bi promovirali film “Goli u sedlu”. Tih dana po Croisette se iza njih πirio dim motora i marihuane, no Zlatnu palmu ipak je osvojila Lindsay Anderson s filmom “If”. Ono πto je pakleni holivudski trojac zapoËeo, ostali su nastavili 1970., kada je na Azurnu obalu stigla seksualna revolucija. Glavni hit noÊnih zabava bilo je skidanje do gola, a neobuzdane tulume viπe nije mogla izdræati ni Begum, kanska veteranka i supruga Age Khana, koja je demonstrativno prestala organizirati veËere nakon πto su joj neki uzvanici u lice bacili oljuπtene rajËice. Starlete su i dalje opsjedale Cannes, no 1977. je najviπe pozornosti izazvao austrijski bodibilder Arnold Schwarzenegger, koji je promovirao svoj film “Pumping Iron” i to pokazujuÊi miπiÊe na plaæi, odjeven samo u kupaÊe gaÊice. Æene su ga gledale sa zanimanjem, muπkarci su mu se podsmjehivali, ali nitko nije mogao zamisliti da Êe “hrpa miπiÊa” uskoro postati jednom od najveÊih glumaËkih zvijezda, a kasnije i guverner Californije. Sedamdesete su i inaËe bile doba ameriËkog filma u Cannesu jer su glavnu nagradu mahom osvajali ameriËki filmovi, na primjer “M.A.S.H.” Roberta Altmana i “Prisluπkivanje” Francisa Forda Coppole, a ujedno su oznaËile i poËetak sve oπtrije bitke za Zlatnu palmu. Najbolje se to vidjelo na Coppoli, kada je 1979. na Croisette doπao s dugooËekivanom “Apokalipsom danas”. Snimanje antiratnog epa u dæungli na Filipinima iscijedilo je slavnoga redatelja ne samo psihiËki i fiziËki, veÊ i financijski. Da bi dovrπio svoj film, pod hipoteku je stavio kuÊu i vinograde, a premijera u Cannesu trebala je pokazati hoÊe li “Apokalipsa danas” biti hit ili promaπaj. Coppola je na Festival doπao s cijelom obitelji, roditeljima, æenom i djecom, i to na golemoj jahti Amazone, koju je usidrio stotinjak metara od Festivalske palaËe i s nje nije silazio sve do premijere. No, Ëak ni ovacije nakon prve projekcije nisu smirile redatelja pa je, nesiguran u svoje djelo, nekoliko dana poslije premijere u lokalnom kinu prikazao verziju filma s drugaËijim zavrπetkom. Bio je to festivalski presedan, ali na kraju je Coppola ipak iz Cannesa otiπao sa Zlatnom palmom pod rukom. Na poËetku osamdesetih sagraeno je novo festivalsko srediπte, Palais de Festival, koje je, smatraju mnogi, uniπtilo dobroduπni duh Cannesa. Popularno nazvana “bunker”, nova Festivalska palaËa ugostila je smotru 1983., kada su iz vidokruga javnosti i nestale razuzdane noÊne zabave, koje i dalje postoje, no nisu toliko javne, a glavne atrakcije premjeπtene su na crveni tepih. Joπ od prvih dana festivala penjanje stubama po crvenom tepihu bio je jedan od zaπtitnih znakova Cannesa, jer su tako oboæavatelji najbolje mogli vidjeti zvijezde, pa je i nova palaËa izgraena s posebno projektiranim velikim stubama. Kako se prve godine pokazalo da su ipak previπe strme, πto je rezultiralo s nekoliko komiËnih padova zvijezda, 1984. su napravljene nove. – Po crvenom tepihu uvijek morate hodati sporo. Oboæavatelji vas æele dobro vidjeti, a ako ste prebrzi, oni Êe krenuti za vama, sudariti se s drugim oboæavateljima i uskoro imate tuËnjavu uz ogradu – dobro je objasnio filozofiju kanskog crvenog tepiha ameriËki komiËar Jerry Lewis.

I doista, Cannes moæe oboæavateljima, ali i filmaπima, pruæiti najzvjezdanije trenutke. Najbolje to zna Steven Spielberg, koji je 1982. doπao u Cannes premijerno prikazati film “E. T.”. S “OtimaËima izgubljenog kovËega” postigao je golemi uspjeh, no joπ se sjeÊao debakla s ratnom komedijom “1941. – Luda invazija na Californiju”, pa je s nestrpljenjem oËekivao kako Êe ga primiti u Cannesu. Film je bio na programu posljednjeg dana, kada su svi veÊ obiËno umorni i vrlo oπtri prema loπim filmovima, no joπ za vrijeme projekcije Spielberg je dobio potvrdu da je snimio dobar film. Naime, publika je 15 minuta prije kraja poËela pljeskati ispravno najavivπi da Êe film postati jedan od najgledanijih svih vremena. – I danas mi je to jedna od najveliËanstvenijih projekcija u æivotu – priznao je mnogo godina poslije Spielberg. No, nisu svi bili te sreÊe da se iz Cannesa vrate sretni. Kada je Wim Wenders, kao predsjednik festivalskog æirija, 1989. dodijelio Zlatnu palmu “Seksu, laæima i videovrpcama” Stevena Sodebergha, ameriËki redatelj Spike Lee, koji se natjecao s filmom “UËini pravu stvar”, otvoreno je rekao da u ormaru ima palicu za bejzbol s Wendersovim imenom. Joπ oπtriji je dvije godine kasnije bio danski redatelj Lars von Trier, koji je na pozornici bacio na pod posebnu nagradu æirija, a Romana Polanskog, predsjednika æirija, nazvao patuljkom, kada je saznao da je Zlatna palma otiπla u ruke braÊe Coen za film “Barton Fink”. Ipak, najloπije je proπao ameriËki redatelj Vincent Gallo, Ëiji je film “Brown Bunny” (Smei zec) jednoglasno isfuÊkan 2003., a ugledni ameriËki filmski kritiËar Roger Ebert Ëak ga je prozvao najgorim filmom dotad prikazanim na festivalu. »etiri godine poslije “Brown Bunny” je joπ uvijek posljednji film Vincenta Galla. Zbog svega toga, Kanski filmski festival, iako je veÊ u pristojnim godinama, i dalje je najatraktivniji svjetski festival. Na njega dolaze filmofili koji se danima ne miËu iz mraka kinodvorane, ali i turisti æeljni zabave, koji na festivalu ne vide nijedan film, ali zato upoznaju svaki kanski noÊni klub. Svi oni Êe s guπtom ove godine puhnuti u 60 svjeÊica u Ëast velikoga roendana Filmskog festivala u Cannesu.