Noćni shopping u Zaragozi

Zaragozu, peti po veličini španjolski grad, posjetila sam ( u društvu šurjakinje i nekoliko prijatelja) zbog Svjetske izlo­žbe EXPO 2008., koja je trajala od 14. lipnja do 14. rujna. Taj grad u pokra­ji­ni Aragoniji poznat je po barok­nim crkvama, predivno uređenim parkovima, prostranom središnjem trgu na kojem se nalazi skulptura zemaljska kugla, i mnoštvu ugodnih restorana i kafića.

Kako stići Iz Zagreba sam avionom (preko Züricha) doletjela u Madrid gdje sam se ukrcala na superbrzi vlak koji do 320 kilometara udaljene Zaragoze vozi samo 80 minuta. Sjedite kao u zrakoplovu, u udo­bnim sjedalima ispred kojih je televizor i sa stjuardesama koje su vam neprekidno na usluzi, a premda jurite 300 kilometara na sat, ništa se ne trese niti ima buke. Povratna karta stoji 80 eura.

Veliko gradilište U Zaragozi, koja ima gotovo 700.000 stanovnika, odsjela sam u Iberusu, najnovijem hotelu s pet zvjezdica, koji je, kao i brojni dru­gi objekti, sagrađen za potrebe svjetske izložbe. Kako se u gradu mnogo gradilo, mnogi su bili skeptični ho­će li sve biti dovršeno na vrijeme. Čini se, s pravom: jedan hotel i nekoliko stambenih i poslovnih zgrada ipak nisu završeni do početka manifestacije.

Carstvo tapasa Zaragoza je, kao i cijela Špa­njolska, prepuna tapas-barova, a mi smo ih obišli ne­koliko – načičkani su po cijelom gradu i svi su jed­na­ko dobri. Na velikom šanku naslagani su tapasi, mali “sendviči” koje pojedete u dva zalogaja, a ima ih barem dvadesetak vrsta tako da svatko nađe nešto za se­be. Jedete koliko hoćete, platite onoliko komada ko­liko ste pojeli, a cijena im se, ovisno o sastojcima, kre­će od jednog eura do 1,50 eura. Tapasi su vrlo zasitni pa ih možete pojesti najviše pet-šest komada. Uz njih se pije pivo ili vino. Osim tapasa, u većini barova može se naručiti i neko “pravo” jelo. Kava je svugdje dobra, stoji 60 centi, čaša dobrog crnog vina može se popiti već za 1,20 eura, a paella (jelo od riže sa šafranom te s plodovima mora i mesom) stoji oko 13 eura. Španjolci imaju i svoju posebnu kavu: to je kava cortado, mali espresso s vrućim mlijekom koji poslužuju u čašicama, a ne u šalicama.

Sporazumijevanje Gotovo svi znaju engleski, no ja sam se trudila sporazumijevati na svojoj ina­čici španjolskog. Naime, govorim portugalski pa sam izgovarala nešto za što sam bila uvjerena da zvu­či španjolski i svi su me razumjeli.

Paviljon na dnu mora Drugi dan proveli smo na EXPO-u do kojeg se od središta grada može doći žičarom ili mostom-paviljonom, djelom 58-godišnje iračke arhitektice Zahe Hadid. Ona je, kao prva žena, 2004. osvojila Pritzkerovu nagradu, koju zovu Nobe­lovom nagradom za arhitekturu. Bili smo vrlo ponosni vidjevši da je pred hrvatskim paviljonom velika gužva. Tema EXPO-a je bila – Voda i održivi razvoj – a naš je paviljon bio isti onaj koji je bio i na EXPO-u 2005. u Japanu, samo malo modificiran. Ušli smo kroz mračnu dvoranu, kao da smo na dnu mora, a kako smo išli prema naprijed, postajalo je sve svjetlije, kao da izranjamo na površinu. Stubama smo se popeli na go­r­nju platformu i odgledali osmominutni film: za vrijeme projekcije imate osjećaj da letite iznad cijele Hrvatske, od grada do grada čiji vas stanovnici poz­drav­ljaju. Posjetili smo i aragonski paviljon nalik na gole­mu košaru za voće, te vatikanski s mnogo prizora iz Biblije. Posebna atrakcija izložbe bili su 76-metarski vodeni toranj i najveći riječni akvarij u Europi.

Marijansko svetište Zaragoza je poznato marijansko svetište u koje hodočaste brojni vjernici. Na tom se području nekad nalazilo naselje Cae­sa­ra­u­gusta u kojem je prije otprilike dva tisućljeća izgrađena prva kršćanska crkva Majke Božje, a Gospa iz Zaragoze je i zaštitnica španjolskog govornog područja. Stoga je među turistima najviše vjernika koji pohode baroknu baziliku Gospe od Pilara ukrašenu s če­tiri to­r­nja, u kojoj, uz ostalo, djela Goye i Bayea. La Lo­na je stara zgrada burze, spomenik iz doba renesanse, u kojem se često održavaju izložbe.

Noćni shopping Središte grada prepuno je trgovinama s domaćim i svjetskim brandovima, a tu je i nekoliko shopping centara. Svi dućani rade do deset sati uvečer. Inače. u Zaragozi, kao i u svim špa­njolskim gradovima, počinje se izlaziti u 22 sata. Svu­gdje se mogla kupiti maskota EXPO-a, Fluvi (sti­li­zi­rana kap­ljica vode), a u svakoj suvenirnici prodaju se i vjerski su­veniri poput kipića Gospe od Pilara, ali i tipično španjolski: skulpturice bikova, lepeze (plasti­č­ne stoje euro i pol, a one od svile, ručno oslikane, i do 50 dolara) te kastanjete (plastične su dva eura, a dr­vene 25).