Obitelj mi je važnija od filma

Da glumac Russell Crowe ne želi živjeti po holivudskim pravilima, moglo se vidjeti i po tome što je na intervju kasnio desetak minuta jer je najprije htio zapaliti cigaretu. Iako u Hollywoodu, kao i svagdje drugdje u Americi, pušači sve više postaju građani drugog reda, zvijezda “Gladijatora”, rođena na Novom Zelandu, a odrasla u Australiji, i ne pomišlja odreći se omiljenoga porok­a. Uostalom, 43-godišnji Crowe, koji se na intervjuu pojavio neobrijan, s poludugom masnom kosom i uočljivih nekoliko kilograma viška, posljednjih godina sve manje boravi u Los Angelesu. Sa suprugom, pjevačicom i glumicom Danielle Spencer (37), te sinovima Charlesom (4) i Tennysonom (1), većinu vremena provodi u Australiji, gdje ima dva doma: kuću u Sydneyu i golemi ranč u New South Walesu. Obiteljski život mu se toliko omilio da snima samo jedan film godišnje, pa zato projekt mora biti i te kako intrigantan da bi prihvatio ulogu u njemu. Ove godine zaintrigirala su ga čak dva: prerada starog vesterna “U 3.10 za Yumu”, u kojem glumi odmetnika, i kriminalistički “Američki gangster”, o usponu i padu crnačkoga dilera droge Franka Lucasa, u kojem je prihvatio ulogu policajca Richieja Robertsa.

Vaš prvi holivudski film bio je vestern “Brzi i mrtvi”. Što vas je opet privuklo tom žanru? – Znate da imam farmu u Australiji, tako da i inače jašem konje, pa sam se na setu osjećao kao kod kuće. Uostalom, dečkima je zabavno jahati, igrati se s pištoljima i govoriti čudnim naglaskom. Ima li bolje zabave?

A što vas je onda privuklo “Američkom gangsteru”? – Kad sam prvi put čuo da se priprema “Američki gangster”, mislio sam da će to biti tipičan kriminalistički film. No, nakon što sam pročitao scenarij, zaintrigirao me odnos glavnih likova. Šef narkomanskog lanca, koji hladnokrvno ubije čovjeka na ulici, s druge je strane idealan suprug i otac, briæan, pun ljubavi, i uvijek spreman napraviti sve što je moguće da bi pomogao obitelji. Policajac koji ga pokušava uhvatiti potpuna je suprotnost. Izgleda poput klošara, stalno vara ženu, sina voli, ali se ne brine o njemu. No, kad otkrije torbu s mafijaških milijun dolara, i ne pomišlja uzeti novac jer je previše pošten. Dakle, u filmu nemate tipične dobre momke i negativce. Svatko ima svoju tamnu stranu, a to je upravo ono što mi se sviđa u “Američkom gangsteru”.

Što biste vi napravili kad biste pronašli torbu s milijun dolara? – Odrastao sam u siromašnoj obitelji, u uvjetima u kojima se od mene nije očekivao da uspijem u životu. Preživljavao sam zarađujući kao čovjek-oglas na ulici, za samo tri i pol dolara na dan. Tada sam naupčio, a toga se držim i danas, da čovjek može uspjeti jedino uz naporan i pošten rad. I zato, kad bih pronašao tuđih milijun dolara, predao bih ih policiji, neka oni pronađu vlasnika.

“Američki gangster” nije film samo o zločincima, nego i o njihovim obiteljima. Koliko ste se vi promijenili otkad ste zasnovali obitelj? – Prije je bilo normalno da se muškarci žene s 25 godina, a ja sam pred oltar došao tek s 39 godina i prvo dijete dobio s 40. To je bila svjesna odluka. Kad mi je bilo 25, znao sam da nisam dovoljno zreo da budem suprug i otac. Bila mi je važna samo gluma. Danas je drugačije. Obitelj mi je na prvom mjestu, a sve ostalo, pa i filmovi, sporedni su. Posljednje tri godine, od filma “Cinderella Man”, nisam prihvaćao uloge zbog kojih bih morao na setu provesti uobičajenih dvadesetak tjedana. Jednostavno ne želim biti toliko dugo odvojen od obitelji. Ako ste odista obiteljska osoba, onda vam svako odvajanje donosi osjećaj krivnje da niste dobar otac. Ne želim se tako osjećati, i neću da moja djeca odrastaju bez mene.

Je li vam bilo teško odglumiti scenu u kojoj se Richie odriče skrbništva nad sinom? – Imam snažan očinski instinkt pa se s djecom često zafrkavam, provjeravam jesu li dobro i pokušavam im pomoći ako imaju neki problem. Zbog toga se svjesno nisam htio družiti sa Skylerom Fortgangom, koji je glumio Richiejeva sina. Nisam htio da me pred kamerama gleda kao prijatelja, nego kao neznanca – što je zapravo Richie bio svojem sinu. Morao sam potisnuti taj instinkt i ignorirati ga kako bi na ekranu sve izgledalo uvjerljivo.

Rekli ste da vam je sad obitelj vaænija od posla. Znači li to da biste pristali ostati kod kuće kad bi se vaša supruga æeljela vratiti pjevanju? – Naravno. Želi li moja supruga otići na turneju ili samo izići zabaviti se s prijateljicama, ostat ću kod kuće i čuvati djecu. To nije problem. Djeca su mala i supruga želi biti uz njih, ali siguran sam da će uskoro poželjeti vratiti se glazbi. Bilo bi glupo da tada vuče djecu sa sobom, jer rokerske turneje nisu prikladno okruæje za malu djecu. Naravno da ću tada ja uskočiti.

Razmišljate li katkad o povratku u Los Angeles? – Nikad, u Australiji mi je predivno. Ljudi su opušteniji i ne gnjave te toliko kao u Americi. Osim toga, u Los Angelesu uvijek puno radim i rijetko sam kod kuće, pa me uz taj grad ne vežu lijepe uspomene.

Kao otac dvaju sinova, slažete li se s kritikama da filmovi kao što su “Američki gangster” ili “Divlji korak”, kojima ste se proslavili, previše glorificiraju nasilje? – Ne, jer ni “Američki gangster” ni “Divlji korak” ne promoviraju nasilje i kriminalce. U “Američkom gangsteru” prikazan je uspon Franka Lucasa, ali i njegov pad. U “Divljem koraku”, pak, svi negativci na kraju poginu ili završe u zatvoru. Znam da su neki nihilistički idioti pogrešno shvatili poruku i proglasili ga filmom koji promovira nasilje i rasizam, ali mislim da je mnogo više klinaca nakon gledanja “Divljeg koraka” odustalo i od pomisli da postanu skinheadsi.

Josip Jurčić