Obitelj na vrhovima prstiju

­Albina Rahmatullina i Lev Šapoš­ni­kov, supružnici i dugogodišnji čla­novi Baleta splitskog HNK, rođeni ­u Uzbekistanu, u dva desetljeća z­a­jedničkog života niti jednom na pozornici nisu plesali jedno bez drugog. A ove im se godine pridružila i devetipolgodišnja kći Anastasia: s njima nastupa u baletu “San ljetne noći”, koji je premijerno izveden na Splitskom ljetu.

– Njezina uloga je mala, ali za nju jako važna jer smo svi troje zajedno na pozornici – kaže Anastasijina mama, 42-godišnja primabalerina koja pleše glavnu ulogu, Titaniju, dok Anastasijin 38-godišnji tata Lev nastupa kao član ansambla. Upravo je Anastasia, koja pleše s još nekoliko svojih malih kolegica, učenica Baletnog studija splitskog kazališta, koreografa Yourija Vamosa nadahnula za tu točku – kad ju je vidio s mamom na probi. Inače, spomenuti baletni studio Albina Rahmatullina vodi već 12 godina i u njemu je njena kći doslovno prohodala.

– Kako u Splitu nemamo rodbine, Anastasiju svuda vodimo sa sobom pa ne čudi da je zaluđena baletom, što nije čest slučaj s djecom baletana. I danas nas prati na svim gostovanjima. U školi imaju razumijevanja za njene izostanke, a mi se trudimo da na putovanjima uči. Kad je u drugom razredu učila tablicu množenja, cijeli je baletni ansambl, dok smo bili na gostovanju u Italiji, u autobusu vježbao s njom.

Baletne papučice i peraje

Albina i Lev su iz Taškenta, glavnog grada Uzbeki­sta­na, prije 16 godina stigli u Split, gdje ih je u tamošnjem kazalištu preporučila sunarodnjakinja Elvira Sulejma­no­va, članica zagrebačkog Baleta. Dok se Albina bo­jala kako će se nakon života u dvomilijunskom Taš­ken­tu priviknuti na malu sredinu, Lev je bio oduševljen što dolazi na more. Danas svaki slobodan trenutak koristi za “sunčanje” na Rivi, a ljeti u Komiži, gdje obitelj pro­vodi odmor, ne izlazi iz mora i ne odvaja se od podvodne puške. I kćer je zarazio ronjenjem, no proteklog ljeta Anastasia je više bila u baletnim papučicama nego u perajama.

– Nije mi žao, jer mi je balet na prvom mjestu. Nadam se da će mi se ove zime ostvariti želja da plešem u “Orašaru”, pravoj dječjoj baletnoj predstavi – kaže mala balerina, koja je svoj prvi nastup imala u dobi kad su njeni roditelji tek počeli učiti plesati.

U Uzbekistanu, naime, djeca tek s 10 godina upisuju državnu baletnu akad­emiju, no iz nje ne izlaze prije punoljetnosti. Albina je tu akademiju završila s odličnim ocjenama i odmah dobila angažman u nacionalnom teatru u Taškentu. Četiri godine kasnije, dok je u “Faustu” plesala glavnu ulogu, Đavolicu, zaljubila se u par­tnera, četiri godine mlađeg Leva Šapošnikova. Vjenčali su se 1991. Iako Albina i Lev žale što im kći nema baletnu obuku kakvu su oni imali (u splitskom studiju djeca vježbaju samo tri dana tjedno, dok su oni radili i po 10 sati dnevno te učili glumiti i svirati barem jedan instrument), bez razmišljanja su odbili prijedlog poznatog koreografa Henrika Majorova s moskovske baletne akademije (koji je lani posjetio Split) da Anastasia nastavi školovanje u Moskvi.

– Imponira nam – kažu Albina i Lev – što nam je kći ta­lentirana, no svjesni smo kolike žrtve traži taj poziv. Osim toga, prije nekoliko godina dobili smo hrvatsko državljanstvo i u Splitu kupili stan. Nakon tolikih godina podstanarstva uživamo u njegovu uređenju, a pomalo i razmišljamo što ćemo poslije baleta. Pri­premamo se da iduće ljeto posjetimo Taškent, u kojem Anastasia još nije bila. Čekali smo da bude dovoljno velika da na pravi način doživi grad u kojem su joj odrasli roditelji i gdje je počela njihova baletna i ljubavna priča.

Dolores Tolić