Obožavam jurnjave i potjere

Dennis Quaid (54), Teksašanin koji se proslavio osamdesetih godina prošlog stoljeća zahvaljujući ulogama u filmovima “The Right Stuff”, “The Big Easy”, “Great Balls Of Fire” i “Wyatt Earp”, potkraj devedesetih počeo je glumiti u sve manje uspješnim filmovima. Pad u karijeri desio se istovremeno s krizom u privatnom životu, koja je kulminirala razvodom od glumice Meg Ryan, s kojom je bio u braku od 1991. do 2001. i u njemu dobio sina Jacka, koji sad živi s majkom. Quaid posljednjih godina opet ima više razloga za zadovoljstvo: ponovno niže filmske uspjehe, a uz to je već tri godine u sretnom braku s Kimberly Buffington, trgovkinjom nekretninama iz Austina, s kojom je u studenom 2007. dobio blizance Thomasa Boonea i Zoe Grace.

U trileru “Vantage Point” (Točka prednosti), koji se odnedavno prikazuje i kod nas, Quaid glumi pripadnika tajne službe koji čuva američkog predsjednika. Režirao ga je irski redatelj Pete Travis, a ono što ga čini drukčijim od sličnih filmova jest da osam glavnih likova, jedan za drugim, priča svoju istinu o atentatu na predsjednika. U filmu glume i William Hurt, Matthew Fox, Sigourney Weaver i Forrest Whitaker.

Volite li i inače takve filmove? – Da, oduvijek sam volio film Akire Kurosawe “Rašomon”, u kojem se priča također sagledava iz perspektive nekoliko likova. Nitko od njih ne laže, pa se postavlja pitanje što je uopće istina.

Što vas je privuklo filmu? – Scenarij je bio toliko napet da sam ga pročitao u dahu. Svidio mi se i Pete Travis, koji mi je dao kopiju svog filma “Omagh”, o pripadnicima Irske republikanske armije koji su sedamdesetih godina u Irskoj nepažljivo postavili bombu i ubili mnogo nevinih. Film se gleda kao dokumentarac. Znao sam da će nešto od tog dokumentarnog stila unijeti i u ovaj film.

Kako ste se pripremali za ulogu tajnog agenta? – Upoznao sam čovjeka koji je nekad radio kao tajni agent i bio zadužen za predsjednikovu sigurnost. On nas je tri tjedna uvježbavao za uloge. Ima tu mnogo više posla od praćenja predsjednika u javnosti. Agenti su uigrani poput nogometne momčadi: svatko ima svoju ulogu. Mnogo smo radili i s kaskaderima, što mi je bilo najzanimljivije jer obožavam jurnjavu i potjere.

Jeste li se pripremali za takve scene? – Nisam smio snimati najopasnije scene jer mi ni redatelj, a ni osiguravateljska kuća, nisu dopustili da se zabijam u druge automobile. Ipak, mogao sam voziti u većini drugih scena. Morate znati da sam i prije ovog filma učio voziti s kaskaderima. Prije dvadeset godina sam u filmu “Breaking Away” vozio unatrag pri brzini od 80 kilometara na sat. Obožavam parkirati tako da naglo zakočim, okrenem se za 180 stupnjeva i ukližem na odabrano mjesto. Naravno, svatko to može izvesti, ali je trik u tome da pritom ne izgubite kontrolu nad vozilom. Dečki su mi na praznom parkiralištu postavili kartonske kutije umjesto ljudi ili drugih automobila, pa sam vježbao sve dok nisam bio potpuno siguran da neću nikoga pregaziti. Sad to mogu izvesti bez pogreške. Doduše, moji suvozači nisu uvijek oduševljeni.

Shvaćate li kako se vaš lik može baciti pred metak namijenjen drugoj osobi? – Mnogo toga ovisi o treningu na kojem učite zanemariti instinkte. Kad svi skaču u zaklon, vi ustajete kako biste zaštitili nekoga. Ako ste na televiziji gledali kad je Hinckley pokušao ubiti Ronalda Reagana, mogli ste vidjeti kako tajni agent staje ispred predsjednika, dok se svi drugi bacaju na pod.

Jeste li učili pucati dok ste se pripremali za ulogu? – Ne, jer znam pucati. Ja sam Teksašanin. Nisam sjajan strijelac, ali za snimanje to i nije potrebno.

Jeste li se ozlijedili na snimanju? – U takvim filmovima, u kojima jurcate, iskačete kroz prozor ili se bacate preko automobila, glumci se često ozlijede. Srećom, prošao sam bez ozljeda, iako sam u nekim ranijim filmovima lomio prste, imao masnice i posjekotine, pa sam mislio da ću i tijekom ovoga barem jednom završiti u bolnici. Najteže mi je bilo trčat jer smo snimali u Meksiku, na visini od 2800 metara nad morem, pa je zrak bio rjeđi i teže smo disali.

Svirate li još sa svojom rock-grupom The Sharks? – Nismo svirali od lipnja jer sam snimio četiri filma zaredom, a osim toga, poslije dobrotvornog koncerta za žrtve uragana Katrina u srpnju, želio sam se odmoriti od svega. Moji blizanci rastu, pa želim biti uz njih i uz obitelj. Sad se već osam mjeseci odmaram i izvrsno se osjećam.

June Barker

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 693 ili se pretplatite na PDF izdanje.