Obožavateljice nam bacaju ruže

Kako se osjećate nakon 10. rođendana Los Caballerosa? – Publika nas je od početka dobro prihvatila. Zadovoljan sam našom kvalitetom, ali smo sad zreli za promjene nabolje.

Gdje ste imali najluđi nastup? – U meksičkom gradu Guadalajari, prijestolnici mariachi glazbe, za olujnog nevremena ispod paviljona koji je prokišnjavao dok je oko nas grmilo i bio pravi potop. No, publika se nije razilazila.

Bacaju li vam obožavatelji na pozornicu nešto dok svirate? – Obožavateljice nam najčešće bacaju ruže.

Koja vam je najdraža životinja? – Konj. Ljubav prema konjima usadio mi je otac Stjepan, nekadašnji prvak Hrvatske u preponskom jahanju. Kao dijete sam stalno jahao, no konj bi uvijek išao svojim putem. Tek sam prije sedam godina naučio zapovijedati konju, tako da ide kamo ja hoću.

Imate li svojeg konja? – Imam kobilu Unu.

Gdje se najbolje odmarate? – Ležeći na travi u debelom hladu.

Zašto ne živite u gradu, nego na seoskom imanju u Jablanovcu pokraj Zaprešića? – Najljepše dane djetinjstva proveo sam u Žumberačkom gorju, u obiteljskoj seoskoj kući pored koje smo izgradili i štalu za konje. Ne mogu više zamisliti život na gradskom asfaltu, među skučena četiri zida.

Što vas najviše može razljutiti? – Nepravda.

Koliko instrumenata svirate? – Diplomirao sam fagot, a sviram i sikus, quenu, gitaru, vihuelu, charrango, ronroco, bombo te još neke instrumente.

Kako ste osvojili suprugu? – Mariachi serenadom “Por amor” (Za ljubav).

Pjevate li supruzi ispod prozora? – Pjevao sam joj ponoćnu serenadu za rođendan pod balkonom.

Što je najromantičnije što ste učinili za voljenu osobu? – Duboko vjerujem da još nisam iskoristio sve svoje romantičarske talente.

Vjerujete li u prošle živote? – Ne, ali nije slučajno da neki dijelovi moga bića rezoniraju s nečim čega u Meksiku ima u puno većoj količini nego kod nas.

Znate li koliko teži sombrero? – Oko kilogram, ovisno o materijalu od kojeg je izrađen.

Što čini pravog mariachija? – Neustrašivost pred notama, intonacijom, tehnikom i ženama. Mariachiji su poznati po dugotrajnim svirkama.

Koliko ste na nekom koncertu najdulje svirali s Los Caballerosima? – U prosjeku sviramo dva puta po 45 minuta, no na veselicama to traje cijelu noć.

Svirate li na svadbama? Je li vam tko u žaru veselja tutnuo pozamašnu novčanicu u sombrero? – Na vjenčanjima obično sviramo kao iznenađenje za mladence, no ne dobivamo velike napojnice kao turbo folk pjevači.

Kažu da ljubav ide kroz želudac, a kamo ide mariachi glazba? – Ide ravno u srce. Vaša je obitelj podrijetlom iz Zagorja.

Ima li sličnosti između Zagoraca i Meksikanaca? – I jedni i drugi vole pjesmu i dobru kapljicu.

Gledate li sapunice? – Nemam vremena, ali mislim da su korisne za učenje španjolskog jezika.

Kako ste naučili španjolski? – S prijateljima muzičarima iz Bolivije, s kojima sam svirao u grupi Ayllu, te u SAD-u, gdje sam studirao s Meksikancima na Sveučilištu Washburn u Topeki.

Što biste radili da niste glazbenik? – Bio bih šumar ili lovočuvar.

Što je za vas najbolja zabava? – Obitelj i prijatelji, roštilj ili peka, pivica ili gemištek i nakon svega odmor u hladovini.

Gdje nikada ne biste svirali? – Nikad ne reci nikad.

Što je najveći dar koji ste dobili u životu? – Moja obitelj.

Pišete li ljubavne pjesme? – Volio bih, ali nažalost za to nemam dara.

Sanja Renić