Od bakine singerice do Hollywooda

Za godinu dana posla, tijekom kojih je izradila dvije tisuće kostima za znanstvenofantastični filmski spektakl “Mumija 3: Grobnica zmajskog cara”, Zagrepčanka Sanja Milković Hays dobila je najveće priznanje – američki filmski kostimografi nominirali su je za nagradu svog strukovnog udruženja CDG.

Bez obzira na to hoće li osvojiti nagradu – u konkurenciji su joj filmovi “Vitez tame” i “Narnijine kronike: Princ Kaspijan” – 49-godišnja kostimografkinja bit će jedna od zvijezda svečanosti koja se večeras, 17. veljače, održava u hotelu Beverly Wilshire u Hollywoodu.

– Nije mi svejedno tko će dobiti nagradu, ali već i nominacija je iznimno priznanje – kaže Sanja Milković Hays, koja je u protekla dva desetljeća osmislila kostime za filmove “Zvjezdane staze 9: Pobuna”, “Blade”, “Misija na Mars”, “Brzi i žestoki”, “xXx” i “Next”.

Jeste li odabrali haljinu za svečanost u Hollywoodu? – Prva ideja bila mi je da si sama nešto sašijem, ali sam od toga odustala i kupila haljinu od otrovnozelene svile, kreaciju jednog američkog dizajnera.

Tko će te večeri biti u vašoj pratnji? – Na gala večeri, koju tradicionalno vodi glumica Anjelica Huston, sa mnom će biti zaručnik Mark Shepherd, američki snimatelj i producent, moj 18-godišnji sin Luka i njegova djevojka te redatelj “Mumije” Rob Cohen sa suprugom Barbarom.

Kako ste se osjećali kad ste doznali za nominaciju? – Nisam mogla povjerovati. Neki studiji učinili su mnogo za promociju svojih filmova, a producenti “Mumije” čak nisu glasačima poslali kopiju na DVD-u. No, čini se da su film svi vidjeli u kinima i to je spasilo stvar.

Kako ste počeli raditi na filmu? – U Zagrebu sam diplomirala arhitekturu, ali mi je oduvijek bila velika želja raditi na filmu. Kako nisam mogla dobiti posao scenografkinje u Jadran filmu, 1986. sam se zaposlila kao pripravnica kostimografkinje Rute Knežević na filmu “Večernja zvona” Lordana Zafranovića. Uz moju baku Zoru, koja je bila šnajderica, naučila sam krojiti i šivati pa sam već kao gimnazijalka zarađivala šivajući haljine prijateljicama. Ukratko, ta vještina mi je pomogla da dođem na film, koji me oduševio, i ostala sam.

Kako to da su “Večernja zvona” jedini domaći film na kojem ste radili? – Kako sam dobro govorila engleski, i sporazumijevala se na talijanskom, ubrzo nakon Zafranovićeva filma dobila sam posao u jednoj koprodukciji, pa u drugoj…

Iz kakve obitelji potječete? – Odrasla sam u zagrebačkom naselju Ravnice, a roditelji su mi geodeti. Milkovići su, inače, Ličani iz Perušića. Moj otac je uz posao cijelo vrijeme crtao, a otkako je u mirovini, čak priređuje i izložbe, pa pretpostavljam da sam talent za likovnost naslijedila od njega. Sjećam se da mi je kao dar za maturu u Klasičnoj gimnaziji darovao Likovnu enciklopediju, što je bio vrlo neuobičajen poklon.

Zašto ste otišli u Ameriku? – Zbog ljubavi. Tada, prije dvadesetak godina, nisam imala nijedan poslovni razlog da odem iz Hrvatske. No, tijekom rada na koprodukciji sa Šveđanima upoznala sam jednog Amerikanca, ton-majstora, za kojeg sam se kasnije udala i dobila Luku. Zbog njega sam otišla u Los Angeles, a ondje sam se uvjerila da je moja budućnost u Hollywoodu. Godinama sam bila asistentica poznatog kostimografa Josepha Porroa, a potom sam se osamostalila.

Kako ste se na to odlučili? – Kad smo radili film “Dan nezavisnosti”, mnogo sam odluka morala donijeti sama jer je moj šef radio nekoliko projekata istodobno. Tada sam uvidjela da se na setu mogu snaći i sama. Moji prvi veliki samostalni filmovi bili su “Zvjezdane staze 9: Pobuna” i “Blade”. “Zvjezdane staze” bile su mi dobra škola jer se radilo mnogo i brzo u uhodanoj ekipi, što je za novu osobu poput mene bilo sjajno iskustvo. Ipak, najzapaženiji film bio mi je “Blade”, koji svi uspoređuju sa slavnim “Matrixom”, ali smo ga mi napravili godinu dana ranije. Zahvaljujući tom poslu, dobila sam mnogo ponuda, zvao me čak i Tom Cruise da zajedno radimo “Nemoguću misiju 2”, ali nismo ostvarili suradnju jer je odlučio snimati u Australiji. I Rob Cohen me nakon “Bladea” pozvao da radimo “Brze i žestoke”.

Što se događa s kostimima nakon završetka snimanja? – Veliki studiji poput Universala, Sonyja ili Warner Brothersa imaju svoje funduse pa kostime poslije iznajmljuju, a producenti niskobudžetnih filmova obično ih prodaju. Katkad glumci dobiju na dar kostime koje su nosili u filmu, ali to nije baš čest slučaj. Dio kostima iz “Mumije” pohranjen je u Universalovu arhivu.

Utječu li filmski kostimi na modu? – Katkad. Stil filma “Brzi i žestoki” bio je vrlo dojmljiv i sigurno je utjecao na uličnu modu: glumica Michelle Rodriguez, primjerice, u njemu nosi vojničke, maskirne hlače, koje sam uoči snimanja jedva pronašla u trgovini, a kad se film počeo prikazivati, postale su modni hit.

Kakav je vaš stil života? – Živim u urbanoj vili, a kad kupujem odjeću s potpisom, onda je to Dolce&Gabbana. Neko vrijeme smo živjeli u kući s bazenom, ali sam je prodala jer sam mnogo putovala, pa sam imala problema s održavanjem. Sad je sve mnogo jednostavnije: spakiramo kovčege, zaključamo i ni o čemu se ne brinemo.

Jeste li sina vodili sa sobom na snimanja? – Da, osim u Kinu, gdje sam preklani provela četiri mjeseca radeći na “Mumiji”, pa je ostao kod Rade Šerbedžije i njegove supruge Lenke Udovički. Iako me Luka pratio po svijetu, nikad nije imao problema sa školskim gradivom. I kad bi se vratio u svoj razred u Los Angelesu, uvijek je bio napredniji od svojih školskih kolega.

Rađaju li se na setu prijateljstva? – U vrlo sam bliskim odnosima s redateljima Robom Cohenom i Leejem Tamahorijem, zahvaljujući kojem sam upoznala i Radu Šerbedžiju. Od glumaca, redovito se čujem s Michelle Rodriguez.

Koji vam je idući projekt? – Pojma nemam. Situacija u Hollywoodu je neobična, jer još traje štrajk scenarista, tako da je trenutačno 70 filmova na čekanju.

Jeste li zabrinuti zbog toga? – Svi smo zabrinuti, ali panike nema. Ako studiji neće snimati filmove, što će raditi? A kinoprogram se mora popuniti. Filmovi su još omiljena zabava Amerikanaca i to se sigurno neće promijeniti.

Razmišljate li o povratku u Hrvatsku? – Još pet godina ću sigurno biti u Americi, dok mi sin ne diplomira, a poslije ćemo vidjeti. Mom zaručniku se Hrvatska jako sviđa: lanjskog ljeta smo prokrstarili Jadran od Dubrovnika do Istre i on je bio oduševljen. A sin Luka tvrdi da su Zagrepčanke najljepše žene na svijetu.

Pričate li doma hrvatski? – To mi je bilo važno dok je Luka bio mali, danas jedino Rade Šerbedžija s Lukom priča hrvatski.

Koji je vaš recept za uspjeh u Hollywoodu? – Treba biti marljiv i imati sreće. Ako jednostavan posao ne napravite dobro, nitko vam neće dati bolji.

Je li za uspjeh bitno kamo izlazite i s kim se družite? – To je jedan način, ali nije moj. Ja se isključivo družim s ljudima koji su mi privatno dragi.

Na što vam nije žao potrošiti novac? – Na najkvalitetniju hranu, jer najčešće kuham sama. Već deset godina redovito vježbam kundalini jogu, a uz to ide i makrobiotička prehrana.

Uspijevate li vježbati i dok ste na snimanju? – Obično to obavim u sobi, a kad sam s Leejem Tamahorijem radila film ‘xXx: Stanje pripravnosti’, imali smo veliku prostoriju, u kojoj sam u stanci za ručak držala satove joge.

Može li se stanje blaženstva koje postižete u meditaciji usporediti s bilo čime? – Ne. To je nešto potpuno drukčije od ljubavi u privatnom životu ili sreće zbog uspjeha u karijeri. U tom stanju osjećate da ste povezani s cijelim univerzumom i to je neopisivo.

Kruno Petrinović