Ona vedri i oblači

Mojoj kćeri je 16 godina, dijete je iz mog prvog braka. Moj muž ju je prihvatio i ne upleće se u naše razmirice. Ispočetka je bila dobra, a sada bježi od kuće, izgubi se i ne javlja, a ja si čupam kosu razmišljajući da joj se nije nešto dogodilo. Gruba i drska, ništa joj ne dostaje. Sve sam joj željela pružiti, ali ako to ne učinim, postaje užasna. Kod nje nešto postignem zato jer ona to hoće. Slabo uči (svojedobno je bila odlična učenica), obožava kafiće i puši. Nekada smo svi troje odlazili na godišnji odmor, sada tri godine ne idemo nikamo jer ona želi biti kod kuće sa svojim društvom. Ničim je ne mogu kazniti, ucjenjuje me bježeći od kuće.To je samo dio naše muke, divim se svom mužu, on ima čelične živce, ali mene radi mnogo toga proguta. Potpuno sam bespomoćna. Što da radim? Jer ljeto samo što nije stiglo.

Preostaje samo jedno: promijenite svoje ponašanje. Ona je u vrlo osjetljivom razdoblju, traži sebe, kad jednom prođe oluja puberteta, možda će vam biti zahvalna za vašu popustljivost. Vi ste joj majka, ali mislim da i vaš suprug mora odigrati svoju ulogu bez obzira na to što dijete nije njegovo. Cijeli svoj život podredili ste njoj, jednoj nezreloj i razmaženoj djevojci koju ste sami takvom učinili. Ona vedri i oblači, kuća je njezino carstvo koje je prestalo biti vaše. Kad ćete joj nešto zabraniti? Kad ne bude imala sve što poželi? Nastojali ste joj sve pružiti. Sada joj nastojte sve uskratiti. Nemojte da vam se na kraju dogodi da vašem mužu dosadi balavica koja mu ne dopušta ni da se ljeti odmori nakon što je cijelu godinu naporno radio. I za nju.