Sad mi je 30 godina. Prije devet mjeseci upoznala sam zgodnog tridesetpetogodišnjeg muškarca. Ispočetka smo izlazili bez obveze. Rekao mi je da je razveden, odnosno u fazi razvoda. To mi nije smetalo jer sam i ja bila u vezi, ali sam je ubrzo prekinula i odlučila se posvetiti njemu. Nakon nekoliko mjeseci naša se veza razvila u nešto ozbiljnije. Razgovarali smo o svemu i zaključili da nam je oboma lijepo kad smo zajedno. Problem: njegova žena! Nemaju djece, ostavio joj je sve: stan i auto. Neprekidno ga zove. To traje punih osam mjeseci. Meni to smeta i ne želim da tako često kontaktiraju, jer ako su već odlučili da se razvedu i prije nego što sam ja ušla u njegov život, čemu odugovlačiti s time? Ona ne želi potpisati papire za razvod, tako da nisu ni to sredili. Kad bih mu rekla da joj se ne javlja ili da odbija njezine pozive, odgovarao bi da mu je žao što je osamljena. Imam osjećaj da od mene očekuje da prihvatim situaciju dok, kako on kaže, ona ne upozna nekog i sama se udalji od njega. Nervira me ta situacija jer čemu čekati da ona bude zadovoljna i sretna? Cijela ova situacija postajala je sve gora i gora, počela ga je gnjaviti pozivima, čak mu je počela dolaziti i u stan. Nedavno se preselio iz jednog u drugi stan, bila sam kod njega kad je ona došla. Napravila je scenu, a on joj je dugo objašnjavao kako je najbolje da ode, čak sam ja sjedila i u čudu se pitala odakle ona zna gdje on živi? Nakon toga slijedio je grozan vikend: molila sam ga da mi kaže ako ima nešto što ja ne znam. Uporno je nervozno tvrdio da nema. Na kraju mi je rekao da je još jednom bila kod njega, navodno samo ispred zgrade. Rekao mi je i da mora s njom lijepo zato što mu je počela prijetiti nekakvim stvarima koje zna o njemu! Znam da su bili 11 godina u braku, ali ne znam kako da se postavim u cijeloj toj priči. Nela
Oprezno! Situacija u kojoj se nalazite, vrlo je osjetljiva i složena. On jest u braku i nije u braku, vi bezrazložno gubite živce. Ne možete iskamčiti nešto što je još svojevrstan brak, on još ima stanovite osjećaje prema svojoj supruzi, brine se da ona ne ostane sama (pokušajte zamisliti koliko bi, možda, trebalo proći mjeseci i godina da ona pronađe drugog muškarca, ako ga uopće pronađe, jer ona nije ravnodušna prema svome mužu i neće se truditi da nađe drugog partnera). Možda bi bilo pametno da se ne uplećete u njihovu vezu, jer ona, kakva jest da jest, ipak postoji. Što se njega tiče, on je u "fazi razvoda", a ne u razvodu, tipičan način da se izvuče kad inzistirate da riješi svoju bračnu situaciju. Vi ga morate prihvatiti takvim kakav jest, i ne izvlačite iz njega podatke o kojima ništa ne znate. Mnogo je mudrije pričekati da vam sam kaže, ili ne kaže, što, opet, možete, ako se poslužite svojim sivim ćelijama, doznati ne samo kakav je doista njegov odnos prema supruzi nego i prema vama. Mudro je pričekati kako će se razvijati situacija i imate li šanse da pobijedite, ili ćete trpjeti njihove razmirice na koje imaju pravo jer su još u kakvoj-takvoj bračnoj vezi, što se očituje u odbijanju papira za razvod. Ne možete izbrisati nešto što postoji, zato je bolje da se inteligentno povučete i iz zaleđa promatrate što se događa, koliko vam to odgovara ili vam troši živce, pa kad se bude (ako se bude) raščistila situacija (raščisti li se), tek tada nastupite kao ravnopravna suputnica. Nemate pravo upletati se u jedan brak pa i kad je raspadnut i makar stajao na najnesigurnijim nogama. Ako vas vaš čovjek istinski voli, voljet će da se ne uplećete u njegove intimne probleme, jer on još nije posve vaš, pa čak ako i nije ni njen.