Oproštaj od filmskog velikana

Legendarni redatelj i scenarist Zvonimir Berković umro je u Zagrebu u 81. godini života, nakon duge i teške bolesti. Niz godina legendarni sineast radio je i kao profesor filmskog scenarija i dramaturgije na ADU u Zagrebu. Mjesto u povijesti hrvatskog filma zaslužio je kultnim scenarijem za film “H-8”, redatelja Nikole Tanhofera, te genijalnim filmom “Rondo”.

Njegov treći film “Ljubavna pisma s predumišljajem”, snimljen 1985., jedan je od najvažnijih filmova osamdesetih, nakon čega je snimio i nagrađivanu “Kontesu Doru” (1993). Također je radio kao glazbeni i kazališni kritičar, a u posljednjih dvadeset godina intenzivno je objavljivao svoje novinske kolumne. Ovih je dana iz tiska izišla njegova najnovija knjiga “Vladko Maček”, koja sadržava tri razgovora u obliku dramoleta, a pisao ju je i tijekom teške bolesti.

Na ovogodišnjem festivalu Dani hrvatskog filma održan je okrugli stol na kojem je sudjelovao i sam Berković, dobitnik nagrade “Zlatni Oktavijan” Hrvatskog društva filmskih kritičara za životno djelo te je tom prilikom dao uvid u doživljaj svojih godina posvećenih filmskoj umjetnosti.

-Cijeli svoj život bio sam u vlasti demona i nisam razumio što žele i zašto me tako muče. Sve stvari su kada sam ih zamislio bile jednostavne, lijepe i smirene, a onda me neki vrag tjerao da ih kvarim i stalno ubacujem neke promjene. Ja na svoj život gledam kao na kombinaciju muka koje sam sam sebi nametnuo, a kulminacija čudnih ambicija koje sam postavljao za filmove je ono što mi je na kraju odnijelo zdravlje i živce.

Mislim da bi ljudima koji će me nadživjeti bilo zanimljivo napraviti moj psihološki portret, povijest moje bolesti i odgovoriti na pitanje zašto je mene jedna mala činjenica da sam s 15 godina bio u glazbenoj školi i naučio kadencu, ta harmonija tako pogodila i izmučila kao vjera Sv. Augustina, da se nikad nisam toga oslobodio.

Stalno sam tražio tu kadencu, savršenu arhitekturu i tragediju. Uglavnom, mislim da sam dosta zanimljiv slučaj – gotovo u jednom dahu opisao je tada Berković. Također je napomenuo da uz glazbu i proučavanje hrvatske povijesti u trenucima intelektualne dokolice pasionirano uživa i u igranju šaha.

-Glazba, tragedija i šah meni spadaju u isti kompleks- zaključio je autor, a možda bi bilo najprimjerenije njegov „zanimljiv slučaj“ zaključiti osobnim doživljajem njegova prijatelja, snimatelja i nekadašnjeg studenta Željka Sarića.

-Bio mi je profesor na ADU, a osim kao filmski, doživljavao sam ga i kao moralni autoritet. Svojom visprenošću i inteligencijom otkrio mi je svjetove za koje nisam znao da postoje.

Gordana Kolanović