Osam noći nespavanja

Publici u Areni najviše se svidjela crnohumorna ljubavna drama “Nije kraj” Vinka Brešana, dok je ratna drama “Ničiji sin” redatelja Arsena Antona Ostojića s čak šest Zlatnih arena (za najbolji film, režiju, mušku ulogu, glazbu, specijalne efekte i ton) prema ocjeni žirija, apsolutni pobjednik 55. festivala igranog filma u Puli.

Ostojić, splitski redatelj sa zagrebačkom adresom, nije mogao ni zamisliti ljepši dar za 43. rođendan, koji je proslavio 29. srpnja, tri dana nakon završetka pulskog festivala. Ipak, na završnoj zabavi, održanoj na bazenima hotelskog naselja Punta Verudela, najviše je slavila glumica Nada Gaćešić Livaković, koja je svoju 35-godišnju filmsku karijeru napokon okrunila prvom Zlatnom arenom za sporednu ulogu, lik tete u filmu “Kino Lika” Dalibora Matanića.

– Godinama sam priželjkivala tu nagradu i bila sam izvan sebe od sreće. Da sam te večeri morala birati između Zlatne arene i Oscara, izabrala bih nagradu na festivalu nacionalne kinematografije. Na jesen se selim u novi stan u Mesničkoj ulici i već znam gdje ću u dnevnoj sobi držati Zlatnu arenu, da mi stalno bude na oku – kaže 56-godišnja Nada Gaćešić Livaković, kojoj je najdraži čestitar bio sin Ivan (26), apsolvent filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Iako ove godine u Areni od 19. do 26. srpnja u nacionalnom programu nije bilo filmova za svačiji ukus – riječ je redom o teškim temama s mnoštvom mučnih prizora, koje gledatelje prije mogu odbiti nego privući u kino – rimski amfiteatar je svake večeri bio pun, a u Puli se na svakom koraku osjećala prava festivalska atmosfera. To su osjetili i glumci, redatelji te ostali članovi filmskih ekipa koji su ove godine pohrlili u Istru: oni koji nisu mogli ostati dulje, poput glumica Leone Paraminski i Nataše Dorčić, došli su na dva dana, ali je svima bilo stalo da se pojave barem na nekom od festivalskih zbivanja. A njih je ovaj put uistinu bilo mnogo, i to na različitim mjestima u gradu.

– Djecu sam ostavila s tatom Svenom Medvešekom na Brijunima, tako da s Leonom mogu “brijati” u Puli – kaže Nataša Dorčić, koja lani zbog obveza na Dubrovačkim ljetnim igrama nije mogla prisustvovati svečanosti zatvaranja i preuzeti svoju Zlatnu arenu. Pa je ove godine propušteno odlučila nadoknaditi: u sitne sate zatekli smo je na plesnom podiju na sponzorskom partyju modne kuće Arena, koja je revijom na terasi Circola obilježila 60. godišnjicu osnutka.

Dobroj atmosferi u najvećoj su mjeri pridonijele zabave filmskih ekipa: autori filma “Kino Lika” zakupili su noćni klub Trezor na Stoji, gdje se uz glazbu DJ-a Marija Kovača plesalo do jutra, a producentska kuća Interfilm uspjeh filmova “Nije kraj” i “Iza stakla” proslavljala je dva dana za redom, uz obilje morskih specijaliteta, u kafiću P14.

Tako da bi parafrazirajući naslov filma “Tri priče o nespavanju” Tomislava Radića, zajednički nazivnik zbivanja u Puli ove godine mogao biti – osam noći bez spavanja

Kruno Petrinović