Ovo drugo...

Tek su mi 22 godine i prije tri tjedna imala sam sve što neka djevojka može poželjeti: uspjeh na fakultetu (apsolventica sam), prijatelje i dobrog mladića koji je sa mnom kovao planove za budućnost i pričao o našoj djeci. Sam je prvi o tome počeo govoriti: on, ne ja! Volim ga svim svojim srcem, jer je vrijedan, marljiv, zgodan, uspješan u poslu, iako su mu samo 23 godine. Znam i osjećam da me još voli, no on kaže kako mu je stalo do mene, ali drugačije, kao do prijateljice. Ne vjerujem u to! Hodali smo tri godine, a onda jedne večeri prije tri tjedna došao je i rekao mi da prekida sa mnom, da mu treba sloboda i da još ne misli na ženidbu, a zapravo je druga djevojka bila u pitanju. Vidjela sam ih zajedno, činili su mi se sretnima. Sada ne znam o čemu se, zapravo, radi, jer otad nismo nas dvoje razgovarali, tek nekoliko puta telefonski. Kaže mi da mu je sada odlično, ali ja ne vjerujem… Ne znam što da radim, očajna sam. Da se borim za našu ljubav, premda se uplela druga djevojka? Očajna

Nitko se ne može boriti za ljubav, to postaje zamorno ili dosadno . Ljubav je pitanje tanahnih osjećaja, ona nije tvrđava na koju se juriša i što se više juriša, to čvršće se ne predaje. Naprosto je uzaludan posao koji, osim toga, čovjeka ponižava: ili me voliš ili me ne voliš! Ne mogu te osvojiti kad me više ne voliš ili kad si me prestao voljeti. Ili kad sam te prestala voljeti. Mudrije je pričekati kako će se odvijati događaji između vas dvoje. Ili bolje, vas troje! Možda je u igri samo bezazlena avantura između vašeg mladića i djevojke koju ne poznajete. Ona se može sutra rasplinuti, kao da je nije nikad ni bilo. Vas oboje ste, pak, vrlo mladi, po godinama skloni promjenama, niste dovoljno zreli za obitelj niti jedan čvrsto definiran zajednički život, vama je zabava ili sanjarenje iznad čvrste veze, pa i kad je želite. Stoga nakon tri godine “hodanja” sve je moguće: da se veza završi i definitivno raspline ili da se završi još čvršćom vezom. Sve je moguće. Osobno vam želim ovo drugo!