Para iznad lonca...

Vršnjaci smo, oko trideset i pet godina, intelektualci, imamo dvoje djece. Osam godina živimo u Francuskoj, tamo moj suprug radi, dok se ja brinem za djecu i kuću. Oženili smo se iz velike ljubavi, a sad kao da je nestala. Često se svađamo. Iako nastojim ugoditi mužu, on je nezadovoljan, na primjer, odgojem djece, a nije zadovoljan ni kako vodim kućanstvo. Nije zadovoljan i što nisam zaposlena, ali kako, kad je to vrlo teško uz dvoje djece? Ukratko: od pažljivog supruga s početka braka pretvorio se u agresivnog grubijana. Ima i lijepih trenutaka, ali oni brzo prolaze. Uopće ne mislim na razvod braka, jer brak i obitelj doživljavam kao temelj sreće. S druge strane, moj suprug, osim mana, ima i vrlina unatoč svađama među nama. Ne znam kako da se postavim? Mariola

Čovjeku koji se ne osjeća dobro sam sa sobom, sve je krivo. Najlakše je vlastito nezadovoljstvo prebaciti na osobu koja se jedina ne može braniti jer njezin rad nije ni sa čime usporediv. Pa ne donosi čist prihod kući, ništa što učini nije vidljivo, svaki oprani tanjur kod prvog obroka ponovno je prljav, svaka čista košulja sutradan je zamazana, svaki pojedini obrok kao da nije ni postojao. Posao majke i domaćice je poput pare iznad lonca koja se u trenutku raspline. Najlakše bi joj bilo u nekom lijepom uredu raditi posao za koji je školovana, a upravo to ne može. Tako ispada da samo jedan radi, samo jedan donosi novac, samo jedan je koristan. Priča je stara i otrcana. Pokušajte aktivirati dobre trenutke sa suprugom i potisnuti one loše koji su, najvjerojatnije, posljedica njegovih osobnih problema i života koji nije nimalo lagan u stranoj zemlji. Ljudi se mijenjaju pod teretom obveza i teškoća. Možda je to slučaj vašeg supruga.