Patagonija

Meni su 52, a mome suprugu 62 godine. I meni i njemu je ovo drugi brak. Živimo odvojeno, čekam da mi se odobri useljenje u njegovu novu domovinu. Moj dvadesetogodišnji brak raspao se jer se moj prvi muž zaljubio u kućnu prijateljicu. Nakon toga sam morala riješiti egzistencijalne probleme: imam poduzeće koje sama vodim, vlastiti stan, automobil. Izgradila sam korektan odnos s bivšim suprugom, tako da su djeca imala oba roditelja. Inače su prihvatili mog sadašnjeg muža, bio je nježan, pažljiv i strpljiv prema njima. Njemu sam pomogla da se izvuče iz krize nakon razvoda u tuđoj i dalekoj zemlji, ne poznavajući jezik. Nesebično sam se davala, on je istom mjerom uzvraćao, bili smo sretni. Želio je da se odmah poslije prve godine poznanstva vjenčamo, ali zbog lošeg iskustva iz prvog braka htjela sam da se bolje upoznamo.

Vjenčali smo se nakon tri godine. Bila sam spremna sve ostaviti i krenuti ispočetka. Prije desetak mjeseci primijetila sam da se moj muž promijenio. Željela sam da mi objasni što se događa. Odgovorio mi je kako je imao loše financijske transakcije i izgubio mnogo novca, te da je to razlog njegovog lošeg raspoloženja. Kad sam došla k njemu na “godišnji odmor”, shvatila sam da u njegovom životu postoji žena koja ondje boravi. Na moje pitanje pobjesnio je, rekao da sam nezahvalna, da sam ga došla špijunirati i da se igram Sherlocka Holmesa. Vratila sam se u svoj grad bez obzira na sve, ali sam ipak odlučila sačuvati naš brak. Ne gnjavim ga, ne nazivam svaki čas, što se njega tiče, osjetila sam da se od mene komunikacijski prilično udaljio. Sve se svodi na razgovor od pola sata dva puta tjedno. Malo govori što radi, žali se da je osamljen. Pitam se što je s nama? Spremam se otići k njemu za dva mjeseca. O svemu smo se dogovorili, ali on je hirovit: jednom kaže neka dođem, drugi put samo šuti, nekad me nazove radi kupnje nekih stvari i to je sve.

Nakon deset godina braka, trebam li ga ozbiljno upitati što se događa, iako sam sigurna da će odgovoriti kako mnogo radi i da ga ne razumijem? Izbjegava izravan razgovor, osjećam da mi mnogo toga prešućuje, da nije iskren i otvoren kao ja. Mnogo je mudriji i lukaviji od mene. Pitam se je li mu uopće stalo do našeg braka, je li se zaljubio pa mu više nisu važni naši planovi? Pribojavam se odlaska k njemu, jer ne znam kako da se postavim shvatim li da on živi s nekim drugim. Iskrena

Mislim da vaš drugi brak nije bio i vaš najbolji potez. Viđate se pa se ne viđate, čini se da su između vas dvoje velike udaljenosti ne samo prostora nego i naravi, ne pišete gdje živi vaš suprug i kamo idete, tajanstveni ste kao da se radi o Patagoniji i da vas oceani i kontinenti dijele. Ovo je, naravno, samo pretpostavka, ali je činjenica da česti dugi prekidi u vašem životu moraju nužno udaljiti ljude, oni počinju nehotice samostalno živjeti, svatko na svojoj strani svijeta, ako se doista radi o takvoj udaljenosti. Besmisleno je uopće živjeti s takvim prekidima, nije ni čudo ako je “tamo negdje” neka žena (jer vas nema) ili neki prijatelj ovdje (jer njega nema). Imate svoje poduzeće, svoj stan, automobil, novac, još ste u prelijepim godinama, a vodite tako rastrzan život da jedan od vaših odlazaka drugom suprugu nazivate “godišnjim odmorom”. Vi o njemu sve manje znate, tek onoliko koliko vam kaže, i to je sporno, a možda nije ni istina. Imam predosjećaj da je njemu manje stalo do vas, a vama više do njega. Još ste mladi, pred vama je život, to nisu fraze. Ako niste, udajući se, prodali svoje poduzeće i ako ste mu još gospodarica i vlasnica, ako još postoji stan i auto, dobro razmislite kamo ćete na “godišnji odmor”. I, hoćete li. Imam dojam da ćete izvući deblji kraj u tom braku i da nećete biti zadovoljni životom koji vodite. Mislim da ste vas dvoje dvije posve različite prirode, ali ja nisam niti mjerodavna niti sam gatalica koja vidi budućnost, stoga zaboravite moje slutnje o vašem braku, sa željom da u njemu uživate, a ne da ga “podnosite”.