Pet uzaludnih godina

Sad su mi 54 godine, deset godina sam udovica. Živim i radim u lijepom gradu. Nakon suprugove smrti, prijatelji su se prorijedili, a novi su postali rijetki. Kad sam napokon svladala najteže godine, pojavio se moj prijatelj iz djetinjstva. Oženjen, naravno! Naše dugo prijateljevanje učinilo je svoje: svijet je ponovno postao cvjetnom livadom. Više se nisam osjetila jadnom. Pisali smo jedno drugome pjesme, on mi je slao bukete crvenih ruža, a kako je živio u drugom gradu, razgovarali smo često i mobitelom, pa i do dvadeset puta dnevno. Jednog dana njegova žena ga je otkrila i pronašla moje brojeve. Nazvala me i izvrijeđala. Rekao joj je neka krivi njega, jer njihov brak i tako već dugi niz godina nije nikakav. Tješio me da će se razvesti. Tako punih pet godina. Kad sam ga napokon pitala za nas i naš zajednički život, počeo se izgovarati na malu mirovinu, svoju kuću koju ne može ostaviti jer joj je dao cijeli svoj život, što će reći susjedi, zatim djeca kojima su 38, 35 i 26 godina… Naši susreti i razgovori postajali su sve rjeđi. Nisam mogla vjerovati da se netko tako okrutno poigrao sa mnom. Bila sam slomljena i izgubljena. Ponovno sam ostala sama i očajna. Nakon lijepog života s drugom ženom, vraćaju se svojim suprugama koje ih primaju u svoju postelju kao da se nije ništa dogodilo, prijeći će preko svega da bi se zadovoljila forma. Zato treba, drage žene, dobro otvoriti oči da vas ne zavara ljubav oženjenih muškaraca, jer ona nije prava. Za njih postoji samo pakao! Ljubica

Morate biti pravedni. Pet godina je žena vašeg ljubavnika trpjela vas, vaše telefonske pozive, bukete crvenih ruža koje vam je on slao, vrijeđanja kako “već dugi niz godina njihov brak nije nikakav” i da je razvod s njom samo pitanje vremena. Da je vaša ljubav bila kratkotrajnija, možda bi vam se ispunila želja da vaš ljubavnik postane vaš muž, ali prošlo je punih pet godina kad se nije ništa bitno događalo, jer se sve malo-pomalo pretvorilo u svojevrsnu monotoniju. Kad ste načeli to osjetljivo pitanje, sve se raspalo: on, vjerojatno pomalo umoran od veze koju je trebalo stalno podržavati, istresao je prilično grubo sve pojedinosti koje nisu govorile u prilog vaše veze, drugim riječima, njegov brak postao mu je udobniji od odnosa s vama. To vas je šokiralo, osjećali ste se izigranom, ali osobno mislim da se samo radilo o umoru muškarca koji je polako kročio u starost, kojega je pet godina zamorilo i koji želi mir vlastite kuće više od vožnje na dva kolosijeka. Tako su i vaši susreti i razgovori postali sve rjeđi, izgubilo se nekadašnje oduševljenje kako su se redali dani. Njegovoj supruzi nemate razloga ništa predbaciti: ona je šutjela i čekala. To što je njezin suprug ponovno ušao u njihov bračni krevet, ne treba mu zamjeriti: tako je bilo jednostavnije od vječnog seljenja iz jednog kreveta u drugi. Vrijeme je uzelo svoje… U pravu ste, tuđi muškarac je uvijek nesiguran, on se često iz čiste udobnosti vraća u staro gnijezdo, a ona druga strana plače jer ništa nije sigurno u takvim vrstama veza, pa makar bile okrunjene buketima crvenih ruža. Kad se umori i kad vrijeme učini svoje, on postaje rizikom, ali je pretjerano reći da za takvog muškarca, koji je umoran zašao u godine, ipak nije rezerviran pakao. Nemojte savjetovati žene da otvore oči kako ih ne bi zavarala ljubav oženjenih muškaraca: pametne ih ostavljaju na vrijeme, a one druge pate kao i vi.