Pite na sto načina

Nema tog jela s kojim me netko može “kupiti” jer sve obožavam jesti. Ali ako bih baš morala izdvojiti u čemu posebno uživam, onda su to svakako jela koja su specifična za bosansku kuhinju poput raznih pita, složenaca, tufahija, urmašica, jer sve me to podsjeti na moje djetinjstvo u Mostaru – kaže Gorana Marin (39), zagrebačka glumica koja u HTV-ovu serijalu “Sve će biti dobro” tumači lik Ivane Šarić.

I dok na malom ekranu većinu vremena provodi u kuhinji, u svom zagrebačkom domu mjesto za štednjakom često dijeli sa suprugom Alenom Marinom, nekadašnjim frontmenom rock-grupe Kojoti, kojemu nije teško skuhati za njih dvoje i njihovu djecu – devetogodišnju Piju, Goraninu kćer iz prvog braka, i jednogodišnju Hedu.

– Volim kuhati, no dok je trajalo snimanje serijala, jednostavno nisam stizala pa je Alen uza sve obaveze preuzeo i kuhanje. Kad bih se umorna vratila sa snimanja, doma bi me dočekao skuhan ručak ili večera, napisane zadaće, zadovoljne kćeri koje se igraju s tatom ili, pak, mirno spavaju. Snimanje je završeno, no ja opet radim punom parom. U matičnom kazalištu “Žar-ptica” pripremam predstavu “Pčelica Maja”, u kojoj glumim Zrikavicu. Premijera će biti 3. travnja pa s redateljem Ivanom Leom Lemom radimo svaki dan. No, zato vikendima, kad sam slobodna, ispečem kolače pa im tako nastojim nadoknaditi to što me preko tjedna uglavnom nema – kaže Gorana Marin. Svi u njezinoj obitelji bili su vrsni kuhari, pa je od svakoga ponešto naučila. Kuhao je čak i njezin brat. S pet godina pravio je puslice, a bio je toliko malen da se morao popeti na stolac da bi mogao doseći štednjak.

– Odrastajući u obitelji u kojoj su svi spretni u kuhinji, zapravo nikada nisam morala kuhati. No, ipak, sve sam naučila. Često smo jeli pite, burek s mesom ili sirom, a najdraži su mi bili burekdžici. To je jelo slično bureku, samo što se u nadjev stavlja bijeli luk i prelijeva se kiselim mlijekom. Od bake sam naučila raditi ćerviš, koji je nekad bio sirotinjsko jelo: tijesto poput tarane pomiješa se s na sitne kockice narezanom teletinom, kuhanom u octu i bijelom luku – priča Gorana Marin.

Svaki dan – čokolada

U sjećanju su joj ostali i kolači koje je pekao njezin otac. Uglavnom s orasima. A njezin djed imao je i svoju slasticu koju su po njemu prozvali Venina torta. I Gorana obožava slatko.

U kući uvijek mora biti čokolade: dnevno je zna “smazati” i po 20 dekagrama. A kad se zaželi kolača, spravi tufahije – jabuke skuhane u slatkoj vodi i nadjevene orasima. – To je slastica koju je brzo i lako napraviti. Iako se čine dosta jednostavna, bosanska su jela prilično zahtjevna za pripravu. Zato umjesto njih radije na brzinu pripravim tjesteninu s umakom i feta sirom, bijelim lukom i vinom, potom pile ili puricu s mlincima… A mlince radim najbolje na svijetu. Otkako je prije dvije i pol godine u Zagrebu otvorena Sofra, restoran s izvornim bosanskim specijalitetima, ondje smo česti gosti. Nedavno smo jeli i pitu krumpirušu. Podsjetila me na djeda, koji je odlično pekao sve pite, a ta mu je bila specijalnost. Od djetinjstva sam naučila na kuhano, a tu sam tradiciju zadržala i u svojoj obitelji. Doduše, Pia već ima svoj ukus, ona najviše voli sve vrste salata, no s Hedom problema nema – u slast pojede što god proba.

Tanja Vučičević