Pogledajte 22 tetovaže košarkaša Cedevite Braceyja Wrighta

Tetovirani čarobnjak s košarkaškom loptom, 26-godišnji Teksašanin Bracey Wright, u Zagreb je stigao prije tri mjeseca, no već je postao miljenik navijača, Uprave košarkaš­­kog kluba Cedevita i trenera Alek­­sandra Petrovića. Svi komentiraju njegove tetovaže te precizna dodavanja i odlučujuće koševe, koji su Cedeviti donijeli prevagu u kvalifikacijskim utakmicama i plasman na završni turnir Eurokupa u talijanskom Trevisu. Zahva­lju­jući i Wrightovom majstorstvu, Cedevita je naš prvi klub koji se u proteklih jedanaest godina izborio za mje­­sto među četiri najbolje momčadi u ne­­kom europskom klupskom natjecanju.

Košarka je tako, nakon mnogo vremena, u Zag­rebu ponovno postala sportska top-tema, a tisuću navijača, predvođenih Emilom Tedeschijem – pre­d­­­­­­sjednikom Uprave Atlantic grupe, glavnog spon­­zora kluba – sprema se sredinom travnja u Italiju, gdje će bodriti igrače u pokušaju osvajanja prvog europskog naslova. – Ljepši završetak sezone nisam mogao ni zamisliti. Jer košarka je cijeli moj život, igram je otkad znam za sebe. Moj otac i stričevi bili su košarkaši, nama je u krvi nadmetanje pod koševima, to je obi­­teljska stvar – smije se Bracey Wright, kojeg će u Treviso dopratiti 24-godišnja supruga Jasmin i jednogodišnji sin Bracey Jr.

– Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću se u dvadeset i petoj oženiti i dobiti sina, koji sad već uči prve korake, samo bih se nasmijao. No, na kraju je sve ispalo savršeno, ništa ne bih mijenjao. Supruga je moja savršena polovica, a sinčić najljepši životni dar – govori košarkaš, koji se proslavio nastupima za američki sveučilišni klub In­­­diana Hoosiers.

U Indiani mu je trener bio legendarni Bobby Knight, koji je s američkom reprezentacijom 1984. osvojio olimpijsko zlato u Los Angelesu. Nakon sjaj­­­nih nastupa u sveučilišnoj momčadi Braceyu Wrightu je 2005. stigao poziv iz NBA lige pa je dvije sezone proveo u klubu Minnesota Timber­wol­­ves. Kako ga u “vukovima” nije zadovoljila mi­­­­­nutaža provedena u igri, sreću je odlučio potražiti u Europi. U četiri godine promijenio je četiri klu­ba: grčki Aris, španjolski Joventut, belgijski Ostende te francuski Paris-Levallois, sve dok se u siječnju ove godine nije napokon skrasio u Zag­rebu.

– Poziv iz Cedevite stigao je u pravom trenutku. U Parizu sam igrao u prvoligaškom klubu, ali ni­­smo sudjelovali na europskim natjecanjima, što je meni najvažnije – priča Bracey. Adrenalinska groznica uoči i za vrijeme važnih utakmica podsjeća ga, kaže, na uzbuđenje koje je osjetio kad ga je stric kao šestogodišnjaka prvi put poveo sa sobom na trening. Kad se vratio kući, tražio je od djeda da mu u stražnjem dvorištu postavi košarkaški obruč pa je ondje trenirao od jutra do mraka. – Čim bih otvorio oči, zgrabio bih loptu i nabijao do na večer. Ponekad bih cijeli dan na igralištu proveo sam, ali nisam odustajao, ništa mi nije bilo zabavnije od toga – prisjeća se Bracey Wright.

Kruno Petrinović