Polet, Globus, Gloria...

Danas se u Muzeju za umjetnost i obrt otvara vrlo značajna izložba “Dokumenti vremena”, koja se ne bavi samo poviješću fotografije u Hrvatskoj, nego još više poviješću novinstva u posljednjih trideset godina. Brojne fotografije koje, kao što kaže fraza, definiraju naša sjećanja i stvarnost mnogo bolje od riječi, njih ukupno 150, prvi put ne izlažu se isključivo kao fotografije, već kao integralni dio novinske stranice, odnosno lay outa u kojem s ostalim grafičkim elementima stvaraju dizajn naših novina i časopisa. Povijest novinske fotografije u Hrvatskoj u velikoj je mjeri povijest opusa naših najvećih fotografa koji su počeli raditi prije tri desetljeća u Poletu, potom profesionalno sazrijevali u Startu te postali integralni dio Globusa, Glorije i Jutarnjeg lista.

Mladi gnjevni ljudi

Feđa Vukić, docent Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu, autor popratnog teksta uz izložbu, Polet je prispodobio s najvažnijim umjetničkim laboratorijem našeg vremena, Warholovim Factoryjem, a Gorana Trbuljaka, Poletovog art directora (u današnjem novinskom slangu), proglašava Andyjem Warholom, umjetnikom koji je pokrenuo čitav jedan novi umjetnički pravac.

– Radikalno je istjerao dotada omiljene ilustratore i strip-autore iz novine te u svojem “art centru”, zapravo bivšoj kupaonici stana u Savskoj 5, okupio umjetničke istomišljenike s obližnje akademije. Prvi postav “Poletove škole” činili su autori različitih poetika kao što su Ivan Posavec, Andrija Zelmanović, Šime Strikoman, Goran Pavelić Pipo, Dražen Kalenić, Milisav Vesović, Fedor Vučemilović ili Jasmin Krpan.

Sven Semenčić, autor ove izložbe, nekad jedan od mladih gnjevnih ljudi koji su radili u Poletu i stvarali povijest našeg rock ‘n’ rolla, prisjeća se rada s Gogijem, kako su zvali svoga Warhola:

– Omoti novih ploča ili britanski glazbeni tjednici koje smo mu donosili u redakciju (po kojima je na naše zgražanje iscrtavao kojekakve čudne oznake) bili su pak inspiracija i za jedan potpuno novi, prepoznatljiv i autentičan grafički jezik. Na takvoj je platformi novi Polet krenuo bilježiti, ali i provocirati svoje društveno i kulturno okruženje. Fotografija je činila trećinu novine što je bila revolucija ne samo u odnosu na dotadašnje turobne omladinske biltene – čiji je Polet bio legitimni sljednik – već i na tzv. “veliku štampu”. Široki kut, crni rub i neočekivane kompozicije fotografija postali su prepoznatljivim zaštitnim znakovima čitavog generacijskog iskaza koji je savršeno funkcionirao u kreativnom dosluhu s novovalnom estetikom. Tako je lokalna pop-kultura prvi put progovorila paralelno s onom globalnom, a vrijeme je pokazalo kako je Poletova fotografija nadživjela i rock & roll i politiku toga doba.

Demontiranje države

Što se politike toga doba tiče, odnosno vladajuće ideologije u kojoj su novinari bili ‘društveno-politički radnici’, Feđa Vukić sjajno primjećuje da je “sve što se u Poletu moglo gledati (i čitati) bilo pomalo anarhističko demontiranje države, odnosno njenoga prisvajanja stvarnosti”, te kao što je Warhol “pokazao kako kreativni proces može ići u real time procesu, neodvojivo od života samog”, u Poletu su pokazali “to isto dečki iz Savske 5 u lokalnom kontekstu. I bogme država baš i nije bila zadovoljna, iako se Polet prodavao kao lud”.

Davor Butković smatra da je desetak godina kasnije, na gotovo identičan način, Globus u ratnim godinama suptilno mijenjao našu stvarnost, namećući jednu svoju novu ideologiju: “Globusovi fotografi i urednici velikim su dijelom artikulirali poželjnu ikonografiju hrvatskih vojnika, kao mladih, snažnih, ‘urbanih’, modernih ljudi koji su krenuli u rat isključivo iz patriotskih, plemenitih razloga (drugo je pitanje koliko se ta ikonografija kasnije pokazala točnom)”.

Denis Kuljiš, osnivač i prvi urednik Globusa, prisjeća se da je i u stvaranju tih novina fotografija bila glavno izražajno sredstvo: “Stvoren je inovativni sklop velikog, senzacionalističkog naslova osebujne duhovitosti, divovske opreme teksta i fotografije, što je proizvodilo instantni učinak – s tim divljim istinama ponuđenim na neposredan uvid nije moglo biti puno diskusije…”.

Globusova transformacija iz ratnih novina u newsmagazin zapravo je bila najava jednog novog doba, kraja ratne Hrvatske i početka građanske Hrvatske, kojom se u najvećoj mjeri bavio časopis Gloria, koju su obilježili radovi našeg velikog majstora fotografije Ivana Posavca, koji je s puno humora, često čak i njemu prirođene topline, portretirao političare u nekom novom kontekstu zrinjevačkih palača ili plandovanja na moru.

Stvaranje Jutarnjeg lista, prvih novih nacionalnih dnevnih novina nakon četrdeset godina, bio je iznimno značajan događaj za hrvatsko novinstvo, a kako je list bio neki čudnovati hibrid između tabloida i onog što Britanci nazivaju ‘quality paperom’, Feđa Vukić Jutarnji list vidi kao “najjaču metaforu hibridnog identiteta tranzicijske Hrvatske, u kojoj identiteti osoba, prostora, poduzetničkih i kulturnih projekata jesu sastavljeni od elemenata društva prošlog – nominalno nestalog 1990. – i novog, koje se na putu u neoliberalni model tek stvara. Jasno, činjenica da i taj neoliberalni model globalno nestaje, daje dodatnu melankoličnu notu pokušajima Hrvatske da se snađe u magli unutar koje baš i ne bi htjela imati ulogu guske/gusaka”.

Polet, Globus, Gloria…

Feđa Vukić potvrđuje da reprezentativni izbor fotografija iz tih novina doista predstavlja povijest našeg novinstva u posljednjih 30 godina: “Ako se raspon fotografija objavljivanih od kraja sedamdesetih u Poletu, potom od početka devedesetih, najprije u crno-bijelom, pa kolor Globusu, onda u Gloriji i na kraju u Jutarnjem listu, uzme kao reprezentativni uzorak, moguće je… dokumentirati neke od najznačajnijih događaja na teritoriju današnje Hrvatske…”.

Nada Mirković/ Jutarnji list