Politika je moja sudbina

Dok Amerikanci nestrpljivo broje dane do inauguracije novog predsjednika Baracka Obame, njihovi se mediji zabavljaju brojeći verbalne tikove slavne Caroline Kennedy (51), kćeri mučki ubijenog predsjednika Johna F. Kennedyja i glamurozne Jacqueline Bouvier. Za razliku od svog karizmatičnog oca, jednog od najboljih američkih govornika svih vremena, Caroline nije bila osobito elokventna kad je potkraj 2008. počela objašnjavati zašto se iznenada odlučila aktivirati u politici.

– Hm, ovo je jedinstven trenutak u, znate, povijesti naše zemlje i u, znate, u mom osobnom životu i, hm, znate, suočeni smo, znate, s nevjerojatnim izazovima, naše gospodarstvo, znate – promucala je Caroline u jednom televizijskom intervjuu, a potom ih je dala još nekoliko pa je postalo očito da nezgrapnosti u njezinu govoru nisu iznimka nego pravilo.

Kako žena s takvim pedigreom te diplomama prestižnih sveučilišta Harvard i Columbia, uz to i autorica nekoliko bestselera, može govoriti tako nepovezano? Zlobnici su izračunali da je u samo jednom polusatnom intervjuu njezino izlaganje bilo više od 200 puta isprekidano retorički nakaznim poštapalicama “znate” i “hm”. Pažljiviji analitičari smatraju da je Carolineina šepava retorika zapravo simptom nelagode i unutarnjeg otpora protiv nametnute joj uloge nove političke zvijezde dinastije Kennedy. Čini se da je naoko hladnu i suzdržanu Caroline na politički angažman nagovorio njezin stric Edward Ted Kennedy (77), demokratski senator iz Massachusettsa, jedan od najdugovječnijih i najprominentnijih američkih političara. Budući da Ted Kennedy boluje od malignog tumora na mozgu i dani su mu odbrojeni, trebalo je žurno pronaći nekoga u obitelji tko bi mogao održati tradiciju i nastaviti njegovim stopama. Izbor je pao na samozatajnu Caroline koju je smrtno bolesni stric zamolio da mu ispuni posljednju želju i razmisli o javnoj službi, a on joj je svojim vezama i utjecajem počeo pripremati teren za političku karijeru. Caroline nije bila pred lakim izborom jer njoj je od malih nogu politika sinonim za tragediju. Bile su joj četiri godine kad je s roditeljima ušla u Bijelu kuću i postala najpoznatije dijete u Americi. Novine su bile prepune njezinih fotografija kako na travnjaku ispred Bijele kuće veselo jaše svog ponija zvanog Macaroni, kako se mazi u naručju svog razdraganog oca ili telefonom pokušava razgovarati s Djedom Mrazom… Bila je miljenica Amerike, princeza od Camelota, kako su u to zlatno doba nazivali Bijelu kuću zbog novih, svježih ideala i mladih, zgodnih ljudi koji su te ideale oličavali i pokušavali sprovesti u djelo.

Carolineino sretno djetinjstvo prestalo je 25. studenog 1963. kad se u zimskom kaputiću s crnim florom uplakanih očiju posljednji put opraštala od svog ustrijeljenog oca. Tog se dana, zapravo, oprostila i od života pod reflektorima jer se Jacqueline Kennedy potrudila da svoju djecu makne daleko od očiju javnosti. Unatoč svim nedaćama koje su je pratile kroz život, Caroline je izrasla u samouvjerenu ženu slobodna duha koja najviše od svega cijeni svoju privatnost i zato je veći dio života svojevoljno provela kao obična supruga, majka i domaćica. No, dinastiji Kennedy politika je sudbina od koje očito ni ona nije mogla pobjeći.

Zabranjeni slatkiši

Premda desetljećima nije izlazila ni na izbore, Caroline je na nagovor strica Teda odjednom počela zdušno podržavati Baracka Obamu i pojavljivati se na njegovim predizbornim skupovima. Začudo, tada nitko nije zamjećivao da se prečesto koristi lingvističkim protezama “znate” i “hm”. Kad je Obama izabran za novog predsjednika, Kennedyjevi su zaključili da je njihova mezimica zrela i za veće političke izazove. Prava zgoda ukazala se kad je njujorška senatorica Hillary Clinton prihvatila posao državne tajnice u Obaminoj administraciji i tako oslobodila svoje mjesto u Senatu. Caroline Kennedy se, opet na nagovor strica Teda, među prvima kandidirala za upražnjeno Hillaryno mjesto koje su nekoć zauzimali njezin otac, a potom i JFK-ov mlađi brat, senator Robert Kennedy, kojeg je u lipnju 1968. u kuhinji losanđeleskog hotela Ambasador revolverskim hicem u glavu ubio mladi Palestinac Sirhan Bishara Sirhan. Tko će nakon Hillary Clinton biti novi njujorški senator, o tome isključivo odlučuje slijepi guverner države New York David A. Paterson, a graciozna i elegantna Caroline Kennedy u međuvremenu treba dokazati ima li, osim slavnog prezimena i nesvakidašnje životne priče, još kakve kvalifikacije za tu dužnost.

Diplomirana je pravnica i povjesničarka umjetnosti, ali u struci nema niti dana radnog staža jer uvijek je plivala u novcu i nikad nije morala zarađivati za život. Njezinu osobnu imovinu procjenjuju na oko 100 milijuna dolara, a dobar dio tog bogatstva što ga je naslijedila od majke u obitelj je donio Jacquelinein drugi suprug – grčki milijarder Aristotle Onassis. Caroline se okušala i kao spisateljica: objavila je četiri knjige o američkom ustavu i politici te dvije knjige uspomena na svoju obitelj i roditelje. Za vrijeme studija stažirala je u nekoliko novinskih i televizijskih kuća pa je, primjerice, za časopis Rolling Stone iz Gracelanda izvještavala o smrti Elvisa Presleya. Iskusna je u prikupljanju humanitarnih priloga i široke ruke pomaže javno školstvo u New Yorku, ali svoju je djecu ipak dala u najbolje privatne škole.

U braku s Edwinom Schlossbergom (64), potomkom ukrajinskih Židova koji se proslavio kao dizajner i multimedijalni umjetnik, katolkinja Caroline rodila je troje djece: kćeri Rose (21) i Tatianu (19) te sina Johna (16). Caroline i Edwin, oboje zaljubljenici u umjetnost, upoznali su se 1981. na jednoj večeri u njujorškom Metropolitan muzeju i vjenčali se pet godina kasnije u Crkvi Gospe od pobjede u gradiću Centreville u državi Massachusetts. Raskošno vjenčanje i svadbeni pir za 400 uzvanika, sve najodličnijih uglednika, osobno je organizirala Jacqueline Kennedy koja je svojoj kćeri u djetinjstvu branila slatkiše uz nimalo pedagošku prijetnju: “Bit ćeš toliko debela da se tobom nitko neće htjeti oženiti”. Supružnici Schlossberg s djecom žive mirno i povučeno u svom prostranom apartmanu u elitnoj Park aveniji na Manhattanu, a mediji su ih, poštujući želju moćnog i napaćenog klana Kennedy, dosad ostavljali na miru.

Nakon neizrecivih obiteljskih tragedija koje su joj obilježile život, nije čudo što je Caroline Keneddy žudjela jedino za mirom i utočištem od radoznale gomile. Djevojka kojoj su atentatori usmrtili oca i strica, u Londonu je 1975. umalo i sama postala žrtvom atentata kad je ispod parkiranog automobila njezina domaćina, britanskog aristokrata i biznismena Hugha Frasera, eksplodirala podmetnuta bomba i ubila slučajnog prolaznika. Užasnuta Caroline i sir Fraser upravo su se spremali da istim tim automobilom, koji su minirali teroristi Irske republikanske armije, krenu do aukcijske kuće Sotheby’s. Carolineina majka Jacqueline Bouvier Kennedy Onassis, po mnogima najglamuroznija žena 20. stoljeća, umrla je 1994. od leukemije. Brižna kći do posljednjeg je trenutka bila uz majčinu samrtničku postelju i nakon njezine smrti nastavila je voditi Jacquelineine humanitarne zaklade. U srpnju 1999. Carolinein tri godine mlađi brat John, u kojeg je cijela dinastija Kennedy ulagala sve svoje političke nade i ambicije, poginuo je u zrakoplovnoj nesreći izgubivši kontrolu nad avionom piper kojim je letio na vjenčanje svoje sestrične Rory Kennedy. U krhkom zrakoplovu koji se u mrkloj noći srušio u olujni Atlantik nedaleko od otoka Martha’s Vineyard, poginule su i Johnova supruga Carolyn Bessette te njezina sestra Lauren. – Sada sam uvjerena više nego ikad da oni koji umru nastavljaju živjeti kroz one koji su ih voljeli – rekla je Caroline pošto je pepeo svog voljenog brata rasula u more. Iako ju je sudbina nemilo lupala kao maljem, Caroline Keneddy, posljednju preživjelu iz Camelota, nikad nitko nije vidio potpuno slomljenu. I u trenucima najdubljeg bola ostajala bi pribrana i dostojanstvena, a danas se čak usuđuje reći da je imala prekrasan život. Unatoč ponekom verbalnom tiku, njezin optimizam te nadljudska snaga da se nosi i s najvećim životnim nedaćama mogli bi joj biti najbolja preporuka za mjesto u američkom Senatu.

Nevio Pintar