Potraga za biološkim roditeljima

Na što ste prvo pomislili primajući nagradu? – Na to da se ne smijem onesvijestiti i tako osramotiti na pozornici, jer me taj dan mučila vrtoglavica. Kad sam to preživio, pomislio sam – vrijedilo je.

Gdje ćete je postaviti u svojem domu? – Nagradu dijelim sa suredateljem dokumentarca Tomislavom Mršićem. Nagrada će jedan tjedan biti kod njega, a drugi kod mene…

Bez čega ne možete zamisliti život? – Postao sam ovisnik o mobitelu te ga više i ne isključujem. Ponekad sam zbog toga zaista nepristojan.

Koja je vaša najveća mana? – Manjak entuzijazma za sportom, prevelika ljubav prema delicijama, a to vodi višku kilograma…

A vrlina? – To što ne gazim sve oko sebe radi vlastitog probitka. Nikome ne želim učiniti ništa na žao. Iako bi neki rekli da je i to mana…

Na što biste potrošili i posljednji novčić? – Potrošio bih ga na vodu – kažu da umiremo nakon četrnaest dana bez vode.

Čime vas je osvojila supruga Diana? – Svojim “pomaknutim” smislom za humor. Velika je “lokalpatriotkinja”, no ipak se udala za mene, iako nisam Dubrovčanin, te preselila u Zagreb… To je bila velika “trauma” za nju.

A vi nju? – Moja supruga kaže da sam je osvojio iskrenošću. A ja bih dodao – i djetinjom naivnošću.

Oboje ste televizijski novinari i radite u istoj kući, HTV-u: utječe li to na vaš brak? – Dosad nije bilo problema. Nekad se ne vidimo po cijele dane, jer svatko radi svoj posao, a porječkamo se samo kad se ne možemo dogovoriti kojim ćemo redoslijedom pregledavati informativne emisije koje snimamo kad nas nema doma. Kako se najradije opuštate? – Na trosjedu, ispred televizora, a pri ruci su mi tri različita daljinska upravljača. Kad mi se ne gleda televizija, čitam. U posljednje vrijeme zanimaju me knjige poput “Lolite u Teheranu” iranske književnice Azar Nafisi te “Nevjernice” američke aktivistice Ayaan Hirsi Ali.

Da vam je jedan dan apsolutne vlasti, što biste učinili? – Bilo bi bolje da se takvo što ne dogodi. Bojim se da bih bio nemilosrdan. Nije to za mene.

Koliko često viđate sina Zinna (5) iz prvog braka? – Što god više mogu, iako ja živim u Zagrebu, a on u Puli. Ponekad nije jednostavno organizirati naš susret, no trudim se da to bude svaki drugi tjedan.

Jeste li popustljiv ili strog otac? – Nadam se da sam podnošljiv, onakav kakav otac treba biti – malo sam popustljiv, malo strog.

Planirate li imati još djece? – Ako se to dogodi, supruga i ja odmah ćemo vas obavijestiti – nakon što javimo rodbini i prijateljima.

S obzirom na vlastito iskustvo, biste li sa suprugom udomili dijete? – Mislim da bih, ali za to treba imati i odgovarajuće uvjete. Ipak, to su stvari o kojima treba ozbiljno razmisliti.

Što ste oduvijek željeli učiniti, a dosad se niste usudili? – Nisam skočio s mosta privezan za onu gumu (bungee jumping). No, strah je veći od želje.

Što vas može izbaciti iz takta? – Laži i spletke osoba koje vam se pritom smješkaju u lice. Draže mi je kad mi “skrešu” što misle o meni.

Gdje se bolje osjećate, u rodnoj Puli ili u Zagrebu, gdje sad živite? – Moj dom je sada u Zagrebu, koji mi je nekako bliži srcu. Ali Pula je moj rodni grad, ondje žive moj otac, sin, prijatelji… Iskreno rečeno, na ovo pitanje nemam pravi odgovor.

Što je za vas dobar provod? – Pun stol fine hrane, dobro vino i pjesma do kasno u noć…

Jeste li nakon showa Zvijezde pjevaju, u kojem ste lani sudjelovali s Majom Blagdan, dobili “konkretne” diskografske ponude? – Bilo je nekih ideja, ali mi se čini da sam ja svoje otpjevao. Bilo je lijepo. I uspješno. Čemu kvariti dojam?

Koji vam je glazbeni žanr najdraži? – Blues, jazz, klape, sevdah…

Jeste li ikad bili u “narodnjačkom” klubu i što mislite o toj glazbi? – Bio sam. I zaključio da “šund” postoji u svemu, kako u glazbi tako i u novinarstvu.

Tanja Vučičević