Povratak kući

Sad su mi 33 godine, inženjerka sam strojarstva, mom suprugu je 36 godina i liječnik je u jednoj bolnici. >im smo se zaposlili, kupili smo manji stan. Nakon četiri godine uskrsnule su velike razlike među nama. On brak doživljava kao zatvorenu zajednicu koja mene guši, nisu mu simpatični moji prijatelji kojih se ja ne želim odreći, obožavam glazbu, za razliku od njega, i često sam na koncertima. Mrzovoljan je kad mu kažem da ću se sastati s kolegama s fakulteta da obnovimo stare uspomene. Postao je nepovjerljiv. Odlučili smo se privremeno odvojiti i otišli smo svojim roditeljima. Možda će vrijeme učiniti svoje, zatim nastaviti ili ne nastaviti zajednički život. On okrivljuje mene, ja okrivljujem njega. Tko je kriv? Nezadovoljni

Oboje. Vi biste živjeli kao da se nije ništa promijenilo. Vaš suprug nije sposoban da shvati vaše potrebe nego reagira nezrelo, agresivno i sebično. Želite li da se vaš život nastavi i potraje, morate se oboje odreći dijela navika i sklonosti. Ili definitivno nećete naći zajednički jezik i razvest ćete se. Iskoristite vrijeme koje ste sebi dali boraveći kod roditelja. No, to nije bio najbolji korak ni vas ni vašega muža. Svaki roditelj će instinktivno držati stranu svoga djeteta, pa se na kraju može dogoditi da umjesto da vas “spoje”, oni vas “razdvoje”. Zato dobro razmislite: nema braka u kojemu se ne moraju oba partnera odreći nekih svojih navika, one su prošlost, a budućnost kreirate vas dvoje, bez upletanja sa strane. Mudar suputnik neće lišiti svih navika onoga drugog, a onaj drugi mudro će prepustiti dio navika koje njemu ne smetaju niti ga ograničavaju. Velika je mudrost da partneri znaju s koliko vlastite prošlosti ulaze u brak, a da on ostane netaknut. Vratite se kući. I volite se.