Prava istina o seksu

Tko o čemu, ja o seksu. Zna se da to držim ne samo najvažnijom komponentom života, nego bih tako rado da i drugi shvate da on to jest. Možda i shvaćaju, možda ga tako i doživljavaju, ali još nešto postoji u njima što ih priječi da o tome govore onako kako to seks i zaslužuje. Možda će se opet neki pitati o čemu ću sad “razglabati”. O onome, da ne bude zabune, o čemu sam tek, tu i tamo, natuknula – o ljubavnicima. I ne samo muškim, nego i ženskim.

Jer, nema jednoga bez drugoga, ljubav čini dvoje ljudi, oni zajedno ili uživaju ili se muče. Pisala sam o prvim seksualnim užicima, govorila sam i o dobrim i lošim ljubavnicima, o ulozi žene u ljubavnom životu, a sad bih na temelju onoga što znam, ali i na osnovi silne literature koju sam o tome pročitala, a i naslušala se kojekakvih priča i predavanja, govorila u kojoj životnoj dobi se može govoriti o kvalitetnom seksu.

U kojoj dobi za nekoga možemo tvrditi da je to “ono što želimo” i “što ne može biti bolje”. I može li se to uopće? Je li doista istina da su najpotentniji oni koji su se jedva počeli brijati, ili se kvalitetan seks može doživjeti tek u zreloj dobi kod muškarca koji “zna voditi ljubav”. I, dabome, kad ga prati žena koja “zna znanje”. Voljela bih razbiti neke uvriježene zablude o tome, ja bih čak rekla i nagađanja, u kojoj je dobi seks najuzbudljiviji, kad muškarac i žena jedno od drugog mogu najviše očekivati.

Jedni tvrde da za seks nema limita i da godine ne igraju nikakvu ulogu, drugi, pak, misle da kako starimo, sve manje treba razmišljati o vođenju ljubavi, a ako se to već i čini, sve je tek onako “usputno” i da se “zadovolji neka forma”. “Starcima” je mjesto izvan svega što se zove seks pa i ljubav.

Jasno da su to gluposti, da je sve u životu individualno. Ni ovdje nema recepta ni pravila. Svako vrijeme nosi svoje, svaki čovjek je priča za sebe, i ono što je za jedne divno, za druge to nije ni slučajno. Netko u nečemu uživa u početku, a netko u kasnijoj dobi. Počet ću od mladih. I to onih između dvadeset ili dvadeset i pet godina, koji smatraju da je seks njihova domena. Sve što je iznad toga – gotovo da je smiješno. A prava je lakrdija da vode ljubav njihovi roditelji ili čak bake i djedovi.

Međutim, ne samo da to nije istina, nego bi im ovi “stari” mogli i “održati lekciju” o tome što je pravi seks i kako se on vodi. Ako ti “golobradci”, kako ih je nazvao jedan “četrdeset i petogodišnji starac”, barataju savršeno internetom, ako su majstori na facebooku, još su daleko od toga da u krevetu znače ono što bi mogli i morali značiti. Ali, svaka dob ima i svoje prednosti. Pred jednima je iskustvo, a pred drugima mladost. Kako to pomiriti i kako znati tko “vodi igru”?

Seks kod mladih znači prvenstveno kvantitetu. A ni to nije “za baciti” kako kaže jedna ozbiljnija žena koja je voljela voditi ljubav s mladima baš zbog toga. Jer, kako je rekla, za kvalitetu se ona “pobrinula”. Vjerojatno je u pravu jer mladci najčešće prva iskustva, koja i ne traju kratko, i imaju sa ženama koje ih mogu mnogočemu naučiti, ali oni im daju ono što mogu dati – kvantitetu.

Jer iako mladi danas ne spoznaju sve o seksu tek “usmenom predajom”, pred njima je mnogo načina da se sa svim upoznaju, ipak je vlastiti doživljaj jedini pravi koji će im otkriti i taj svijet. I danas se sjetim podsmijeha koji je izazvao jedan sedamdesetogodišnjak koji je javno na televiziji priznao: “Ja i u ovoj dobi uživam u vođenju ljubavi i ponosim se time. Znam da će ovo izazvati užas kod moga unuka, ali neka će. Užasavam se i ja kad čujem što on blebeće sa svojim vršnjacima o seksu. Dođe mi da mu kažem da to o čemu govori, i nije to”. Možda će biti zanimljivo istaknuti da su o seksu danas više skloni raspravljati oni koji su duboko u njemu, od onih mladih koji misle da sve znaju jer imaju tu seksualnu moć. Nekoliko bračnih i nebračnih parova koji žive zajedno imali su kuražu pojaviti se u nekoliko emisija posvećenih toj temi na švicarskoj televiziji, i iako ne baš svi u “cvijetu mladosti”, pričali su – kako ih seks nadahnjuje, kako on, možda, nije više tako čest kao što je nekad bio, ali je zato pun nježnosti pa i strasti koju tek sad znaju iskazati.

Posebno je bila zanimljiva priča dvoje šezdesetogodišnjaka, čak i koji su do veze pobolijevali, koji su se našli i nedugo potom završili u krevetu. Bilo je u toj emisiji i nekoliko mlađih parova koji su govorili manje-više slično – danas više cijene svoj doživljaj vođenja ljubavi nego kad su bili jako, jako mladi. Mnogo se pričalo baš o tome kako tko gleda na seks sad, za razliku od onoga kako su gledali u početku.

Muškarci su sretni ako su “muževni”, nije im bila mrska ni kvantiteta, ali sad se “tješe” kvalitetom. Na svaki način vještina vođenja ljubavi jest prava “muškost”. Doduše, iz razgovora se mogao razabrati i pritajeni strah “ako se desi da zataje”. Tad bi se povukli u sebe i bili bi ljubomorni na žene. Doveli bi se u stanje – da ih i mrze i vole. Znanstvenici tvrde da se muškarci tada osjećaju razdraženi i razočarani.

Žene, pak, u tim momentima ne čekaju “milost” od muževa, nego se okreću mlađima, koje će naučiti onome što znaju i bit će zadovoljne. Možda će na takav način i brak biti spašen. Sve više je u svijetu starijih žena koje traže mlađe muškarce, jer kako je jednom rekla čak i čuvena Ivana Trump – bolje je biti dadilja nego starateljica. I ta emisija je pokazala kako je ipak čudan taj muški svijet. Kad već izgube, kako to oni nazivaju “svoju muškost”, za to okrivljuju žene. One odjednom postaju muškobanjaste, pakosne, histerične, neracionalne i emocionalno hladne. A za njih je ljubav žene prema njima – od životnoga značenja. Svašta se tu moglo čuti, ali unatoč svemu, na kraju su svi odreda rekli da vole život u braku. Žele se oženiti i ostati oženjeni.

Čak i većina rastavljenih nada se da će skoro sklopiti novi brak. Mnogi su tada opisali svoj seksualni život dobrim, ali oni nešto stariji su isticali da seks nije glavni uzrok zbog kojeg cijene svoj brak. Važnija im je ljudska toplina, osjećaj stabilnosti i sigurnosti. Velik broj ne misli da je nevjera nešto strašno. I voditelj i slušatelji su ostali iznenađeni kako žene u toj emisiji misle slično o prevari. Samo one to i nisu nazvale baš tako, nego su frfljale nešto o promjeni, o čuvanju braka, ali tek se jedna usudila reći da bi “potražila nešto sa strane”.

Jedan mlađi muškarac, za kojeg se poslije ustanovilo da je bio bez para u toj emisiji, je rekao nešto znakovito: “Seks je potreba, kao zrak ili voda. I tko onda ima pravo, ako mi ga uskrati, ako mi ga ne može dati, pustiti me da patim. Svejedno koliko mi je godina i jesam li u vezi ili ne. Ne treba razgovarati koji je i kada je seks bolji, u kojoj dobi, nego da nam on treba u svakoj. Živjeti bez seksa je kao živjeti bez zraka. Može se i to, nakratko, ali to onda nije život. A život treba živjeti u njegovoj punini.