LIV TYLER

Pred kamerama mi je najteže naljutiti se

Filmsko ljeto 2008. obilježile su glumice: Angelina Jolie zasjenila je sve kolege u futurističkom trileru “Wanted”, Gwyneth Paltrow je pobrala odlične kritike za ulogu u filmu “Iron Man”, a Liv Tyler briljira ulogom nježne, ali odlučne Betty u filmu “Hulk”. Doduše, unatoč pohvalama za uvjerljivu glumu u priči o “zelenom čudovištu”, 31-godišnja kći rokera Stevena Tylera i manekenke Bebe Buell ovo ljeto nije sretna. Naime, nakon pet godina braka s rokerom Roystonom Langdonom predala je zahtjev za razvod, a poslovni uspjeh nije mogao nadomjestiti razočaranje što se odvaja od oca njezinog trogodišnjeg sina Mila Williama. No, unatoč privatnim problemima, za intervjua u New Yorku bila je nasmiješena i razgovorljiva. Jedino nije htjela pričati o odnosu sa suprugom, a o njihovom prekidu samo je rekla da je “prijateljski”.

Kakvi ste kad se razbjesnite? – Zapravo se veoma rijetko naljutim. Ljutnja je jedina emocija s kojom se ne snalazim najbolje. I zato imam najveću tremu kad snimamo scenu u kojoj se moj lik naljuti na nekoga. Kad treba plakati ili pokazati strah, to odradim bez problema, ali ako se trebam na nekoga naljutiti, uopće ne znam što bih napravila. Je li to čudno? Možda bih se ipak trebala više ljutiti na druge.

Kako onda reagirate kad se drugi naljute na vas? – Ovisi o tome koliko je zastrašujuća ta osoba. Ako me doista strah, smrznem se poput jelena ispred svjetla automobila. No, najčešće se znam dobro obraniti. Nemojte da vas zavara moj izgled, prilično sam žilava. Znam se i te kako boriti za sebe.

Znamo da svi dečki vole Hulka, ali jeste li vi ikada voljeli čitati stripove o zelenom čudovištu? – Čitala sam stripove, no više sam obožavala televizijskog Hulka. Znam da to nije baš ženstveno, ali mama i ja smo bile zaluđene starim televizijskim serijalom o Hulku. Kad sam bila mala, gledale smo zajedno svaku epizodu. Zato sam bila vrlo uzbuđena kad su mi ponudili ovu ulogu, a moja mama je bila još sretnija. Iako sam ja na to već zaboravila, podsjetila me da sam kao klinka imala malu lutku Hulka, kojemu su se ruke i noge mogle rastezati, i cijelo vrijeme sam se igrala s njim.

Jeste li tada zamišljali da ste i vi superheroj s posebnim moćima? – Ne sjećam se što sam tada htjela i zamišljala, ali znam da danas ne želim nikakvu supermoć. To je jednostavno prevelik teret. Nijedan superjunak – Superman, Spider Man ili Hulk – nije sretan. Oni samo žele biti normalni, a to ne mogu.

Kao kći manekenke i rokera, a kasnije i filmska zvijezda, nikada niste živjeli poput većine drugih ljudi. Žudite li i vi za normalnim životom? – U jednom od stripova o Hulku Betty kaže da obični ljudi žude za neobičnim životom i avanturama, a ona žudi za običnim stvarima jer je njezin život s Hulkom previše neobičan. Shvatila sam o čemu govori jer od rođenja živim na način o kojem većina mojih vršnjakinja može samo sanjati. Vjerojatno me zbog toga najviše mogu obradovati male, obične stvari. Uz njih sam najsretnija. Zapravo sam toliko racionalna i skromna da to katkad živcira moje bližnje. “Ti si neobična osoba i zbog toga moraš biti ponosna”, jednom mi je rekla baka.

Što radite da biste kao filmska zvijezda ostali “obična osoba”? – Jednostavno pokušavam biti ja, a ne Liv Tyler kakvu očekuju tabloidi ili obožavatelji. No, nije to uvijek lako. U ovom svijetu ljudi očekuju od vas da uvijek budete najbolji, pa čak i onda kad to podrazumijeva da ste zločesti prema drugima. A ja ne mogu biti takva. Na primjer, iako znam da nam je ovo ljeto “Iron Man” najveći suparnik u kinima, otišla sam ga pogledati neki dan i oduševila sam se. Gwyneth Paltrow je odlična u filmu, ali nisam nimalo zavidna zbog toga.

Jeste li film gledali na premijeri ili ste kasnije otišli u kino? – Često idem gledati filmove na obične projekcije, pa sam tako i “Iron Mana” pogledala u jednom ma-lom kinu u hotelu Tribeca Grand.

Prepoznaju li vas tada drugi posjetitelji? – Ponekad, ali to nije problem. Uglavnom su pristojni i traže autogram. No, nije mi teško uklopiti se među ostale posjetitelje. Odjenem se jednostavno, ne vičem: “Ja sam Liv Tyler” i najčešće prođem neopaženo. Ne trebam nikakvo superodijelo za slavne glumice.

Jeste li gledali “Seks i grad”? – Ne gledam televiziju, pa nisam bila obožavateljica “Seksa i grad”. No, prije nekoliko tjedana bila sam u New Yorku na nekoj zabavi zajedno s još nekim glumcima. Odjednom se iza mene stvorio golemi muškarac i stisnuo se uz mene. Okrenula sam se i vidjela da je to glumac iz “Seksa i grada”. Zaboravila sam kako se zove, pa sam ga samo pitala: “Jesi li ti Faca?”. Odgovorio je zavodljivim glasom: “Samo ako želiš da budem”. Bilo mi je veoma neugodno.

Volite li kupovati lijepe stvari kao i junakinje tog serijala? – U usporedbi s “običnim” ljudima, doista kupujem više odjeće i luksuznih stvari. Uglavnom su to sitnice za sina, iako znam da većinu njih ne treba. Istina je i da puno odjeće dobivam besplatno, jer mi dizajneri često šalju svoje kreacije, ali uvijek volim i sama odabrati neki predmet. A ako pogriješim i izaberem neku suludu kombinaciju, nije veliki problem jer također plaćam i stilisticu da za mene kupuje odjeću. Zapravo, trošim mnogo na odjeću.

Zašto ne gledate televiziju? – Nemam vremena. Radije se igram s Milom. A kada dođe vrijeme da ga stavim na spavanje, toliko sam umorna da samo padnem u krevet. Zapravo, televiziju sam jedino gledala kad sam ga dojila.

Kako uspijevate uskladiti majčinstvo i karijeru? – Srećom, moj posao je takav da imam dosta vremena za sina, pa zasad to nije problem. Istina je da sam bila veoma zaposlena dok smo četiri mjeseca snimali film “Hulk”, ali sam nakon toga imala puna dva mjeseca samo za nas dvoje. Otišli smo na odmor, provodili cijele dane zajedno i nadoknadili sve što smo propustili u protekla četiri mjeseca. Danas, na primjer, nemam previše posla pa smo jutros zajedno gledali crtiće, a prije ručka smo stigli otići i u muzej. Zapravo mi se čini da s njim provodim više vremena negoli druge majke sa svojom djecom. Danas roditelji rade od 9 do 17 i katkad po cijele dane ne vide djecu, a Milo ipak može cijeli dan biti sa mnom na poslu.

Za Hulka je ljubav jedina emocija jača od bijesa. Što vama znači ljubav? – Trenutačno mi je teško o tome govoriti. Možemo li ipak pričati o Hulku?

“Hulk” je akcijski film pa je na setu bilo najviše muškaraca. Je li vam nedostajalo žensko društvo? – Nikada nisam mislila da su muškarci i žene različiti, pa mi nije smetalo što sam četiri mjeseca bila uglavnom okružena muškarcima. Uostalom, kao djevojčica sam bila vrlo živahna i najčešće sam se igrala s dečkima.

Glumili ste u filmu “Gospodar prstenova”, u kojem ima mnogo računalnih efekata. Nekim vašim kolegama nije lako glumiti u takvim filmovima. Što vi mislite o tome? – Na setu “Hulka” sam znala najviše o takvom načinu snimanja. Naravno, bili su tu i majstori za specijalne efekte, ali ni oni nisu znali neke trikove, pa su me svako malo pitali kako smo uspjeli snimiti neke scene u “Gospodaru prstenova”. A i redatelju sam morala objasniti kako sve funkcionira.

Znači li to da više volite snimati filmove s kompjutorskim efektima? – Ne uvijek. Ponekad je previše teško uživjeti se. Na primjer, u sceni u kojoj Hulk udara Tima Rotha tako da ovaj leti tridesetak metara na snimanju je zapravo letjela nogometna lopta koju je udario jedan kaskader. Naravno, u trenutku kad ga Hulk udari, ja sam trebala vrištati i plakati, ali svaki put kad bih vidjela nogometnu loptu, prasnula bih u smijeh. Ni sama ne znam koliko smo puta ponavljali tu scenu. U takvim situacijama osjećam se bedasto. Osim toga, tada gubim samopouzdanje, više nisam sigurna da sam dobra glumica. Jednom sam čak lagala da idem u WC kako bih se sklonila na osamu i pomolila se da skupim dovoljno hrabrosti da završim ovaj film.

Bojite li se često da nećete biti u stanju odglumiti ono što redatelj traži od vas ? – Na žalost, uvijek imam taj osjećaj. Potpuno sam prestravljena. No, i to je dio ovog posla. Na početku dana dobijete papir s riječima i vaš je posao oživjeti ih. Ponekad to napravite dobro, a ponekad i ne. Najvažnije je ipak da slušate sebe i ne radite ono što ne želite raditi.

Povlačite li se uvijek u samoću kad se nečega bojite? – Kad sam prepuna emocija, potrebna mi je minuta da se odvojim od drugih i duboko udahnem. Perfekcionist sam i od sebe tražim više nego bilo tko drugi, pa je i normalno da ne tražim utjehu od drugih. Kad sam pod velikim pritiskom, dovoljno mi je da zatvorim oči i mogu pronaći snagu u sebi da se suočim s bilo kojim problemom.

Josip Jurčić

Powered by Labrador CMS