Prijateljice i on

Prije dvije godine upoznala sam muškarca koji je desetak godina stariji od mene. Meni je pedesetak. Oboje smo, dakle, u zrelim godinama. Volimo se i razumijemo, ali ipak postoji jedan problem koji me muči i o kojemu on ne želi razgovarati. Radi se o njegovim prijateljicama o kojima ništa ne priča niti želi o njima dati ikakvo objašnjenje. Slučajno sam o njima doznala, a kad sam ga o tome pitala, rekao mi je da su to prijateljice iz prošlosti i da se tim ne zamaram. Zašto šuti o njima? Zar su te prijateljice tako važne? Umjesto odgovora, sve okreće na šalu. Kakvu ulogu one imaju u njegovom životu i razmišlja li on o našoj budućnosti? S jedne strane ima mene, a s druge njih. Je li to moralno? Jednom prilikom sam mu rekla što mislim o svemu tome, kao i o njegovoj iskrenosti prema našoj ljubavi, o njegovoj i našoj budućnosti. Sve je ostalo isto, on i dalje šuti, iako zna da je meni sve poznato. Ne znam što da očekujem od ove veze i ima li uopće budućnosti za nas, jer ja ga nemam namjeru dijeliti s njima na ovakav način, odnosno biti u vezi s nekim tko nije iskren prema meni.

Zbunjena

Osobno mislim da gubite vrijeme s muškarcem koji je već duboko zaglibio u godine, što same po sebi i nisu tako “brojne” koliko su neozbiljne. Nema ničega smješnijega nego željeti u stanovitim godinama živjeti poput mladića, tako se i ponašati. Količina “prijateljica” koje se oko njega okreću, ili se on okreće oko njih, jednako su smiješne. On komunicira s njima kako bi istaknuo svoju “mladost”, one komuniciraju oko njega iz istog razloga. Oko svega vlada šutnja koja vas izluđuje. Kita tih prijateljica koje su za vas zaogrnute njegovom šutnjom, mora vas nervirati i poticati na to da ga stalno zapitkujete o čemu se radi, a on sve okreće na šalu. No, što je najčudnije, i vi se okrećete oko njega poput lutke, ispitujete ga o vašoj ljubavi i zajedničkoj budućnosti. Moje je mišljenje da u cijeloj toj priči nema ni ljubavi, ni budućnosti. Ima samo veličanstvena varka. Ostavite ga njegovim prijateljicama (a njihov je broj priličan), koje su vjerojatno zakoračile u godine kad bi trebale misliti na ozbiljnost i dostojanstvo, a vrte se oko tog smiješnog muškarca koji hoće silom biti mlad. Osobno mislim da nema s njim ni budućnosti ni ljubavi, bilo bi mnogo zanimljivije i dostatnije da se samo razumijete, već bi to bilo dovoljno. Ali dok vi pokušavate razumno razmišljati, on se poigrava s vama, a da vam to nije baš tako jasno, živi u nekakvom nimbusu u kojemu godine ne znače ništa. Ali one, na žalost, ipak – znače. Nemojte biti zbunjeni. Sve je tako jednostavno: recite mu “zbogom” i, ako vam je stalo do braka, okrenite se muškarcu koji je za svoje godine upravo onoliko ozbiljan koliko je vama potreban: da imate uza se čovjeka koji će vas cijeniti, a “kepeca” s kojim se bezrazložno bakćete prepustite njegovim prijateljicama. Ta njegova strast za mladošću smiješna je, ali vi ne morate trošiti na njega svoje živce jer godine teku. No, kad već teku, neka to bude mirno i skladno s nekime tko će vas znati poštovati, a ne vas ismijavati.