Proljeće je krivo za sve

Proljeće je posebno godišnje doba. Još u djetinjstvu smo se naslušali priče “kako se u tom vremenskom razdoblju sve budi, kako sve cvjeta”, kako se i mi osjećamo nekako drugačije. Ali ne samo da se tako osjećamo, želimo i izgledati tako. U najmlađoj dobi još ne shvaćamo što to znači, što znači osjećati se drugačije. No brzo, već u pretpubertetu, dešava nam se ono što smo nekad tek čuli i slušali na pola uha. Tijelom počnu kolati, kako mi je to jednom zorno predstavila moja unuka, neki čudni “sokovi”, počnemo se vrpoljiti na svaki muški pogled, a ako nam je upućen od nekoga nama dragog, sreći nema kraja. No, nerazumno provedena zima može poremetiti ljepotu proljeća. Poslije dugih zimskim mjeseci s radošću i zebnjom čekamo prve sunčeve zrake, bacamo sa sebe suvišnu odjeću, tijelo i lice izlažemo djelovanju ultraljubičastih zraka. Razgolićujemo se i razobličujemo! I malo koja žena ne počne maštati o nekom s kim bi izišla u šetnju, nekom tko bi je odveo na ona nepoznata, a romantična mjesta o kojima je tek slušala, kako bi joj taj izabranik šaputao one nježne riječi o kojima je tek u dugim zimskim večerima sanjala. Ali, idila se često prekida i prije nego počne. Maštanja ostaju samo to, ali znaju prouzročiti i razočaranja. Malo koja žena to nije osjetila, malo koja se nije pokajala što je zimu provela onako kako jest. Sjedeći uz televizor i grickajući kojekakve štapiće ili neko suho voće. Trenutačna ugoda koja se ponavljala mjesecima, prisjedne joj baš onda kad ne bi trebala – kad počinje pokazivati ono što bi, zapravo, trebala sakriti. Izdajničke “kobasice” ispod uskih majica nanizane na leđima osvećuju joj se, ali i ne samo to. Počinje “trka života”. Bjesomučno traži tko zna kakve sve ne dijete, ali samo što koji kilogram skine, kad sve to prestane, vraćaju joj se brže nego što ih je izgubila. Ni kosi u zimskim mjesecima nije davala “red”, a noge su joj ogrubjele onako kako nisu smjele. Frizeru i pedikeru mora se što hitnije. Najgore prolazi lice. Jer baš se na tom dijelu koža najbrže isušuje, a ako je bila izložena suncu na skijanju, ili samo na nekoj planini, “uhvatila je sunca”, ali i pokoju boru. I umjesto da žena tada počne zavoditi, da tijelom i licem pokaže da je “spremna”, ona postaje očajna. Pribjegava tko zna kakvim sve ne sredstvima, od šminke do botoxa, ali ništa od toga! A ako nešto i bude, to je trenutačno, to ne “drži vodu na duge staze”. I što bih preporučila ženama da čine kad se nađu u takvoj situaciji. Ako im je promaknulo proljeće, neka barem spremne dočekaju ljeto.

Najvažnije je da dotjeraju liniju, ali ne da budu anoreksične, nego da izgledaju kao žene. Kažu da muškarci ne vole “kosti”, da uživaju u ženskom punom tijelu, da se tom tijelu posvećuju proporcionalno njegovoj težini. A potom da srede lice. A to ne znači da natrpaju šminke preko mjere, nego da ga srede na način što prirodniji, a da ga prvenstveno zaštite. Mnoge žene griješe kad izlažu lice suncu preko mjere i bez zaštite. Lice je lijepo ako je svježe, ako ima manje bora, ali ako su već tu negdje, onda neka to budu bore smijeha. Zašto o tome govorim ja, koju bi godine trebale demantirati? Zato što, bez lažne skromnosti, mogu reći da sam najviše komplimenata dobila baš zbog lica. I ne jednom sam se morala braniti od upita prijateljica, pa čak i običnih poznanika – koliko sam liftinga napravila? One znatiželjnije znale su me “vizitirati” iza uha tražeći rezove koji bi me odali. No, ja uvijek tvrdim jedno – ništa nikom nije poklonjeno. Na naplatu se, doduše, može i čekati, ali ona dolazi kad-tad. Ja sam cijeli život pazila kamo idem, štitila lice i gledala da ono bude ili pod šeširom ili da ga njegujem svaki dan. Ništa me u tome nije moglo spriječiti. Sjećam se da sam zakasnila na sastanak s čovjekom do kojeg mi je bilo neobično stalo jer nisam stavila šešir, a sunce je vani peklo. Zaključila sama da će muškaraca biti koliko želim, ako ih budem imala čime privući – a držala sam da je to ponajprije lice. I što je ženi činiti da joj ono ne postane harmonika, da joj ne bude žao što je, možda, trenutačnu modu preplanulog tena platila onim što se više, osim nožem, ne može ispraviti. Slušala sam našeg vrsnog estetskog kirurga dr. Duju Ostojića kako je jednom rekao da bi on imao daleko manje posla da žene nisu toliko lude za preplanulim tenom. Sunce je, kako on plastično kaže, najveći neprijatelj kože. Da bi se sve to izbjeglo, treba zapamtiti tek jedno – ne izlagati lice sunčanju, a ako se to već ne može izbjeći, nikako ga ne ostaviti bez zaštitne kreme. Čak ako je nebo i lagano oblačno, na kožu treba nanijeti neko sredstvo za zaštitu, i pritom ga često obnavljati. Osjetljive oči i dio oko njih treba zaštititi dobrim naočalama za sunce. Ako sunce zrači preintenzivno, tad treba potražiti mjesto u sjeni jer ćete i ondje preplanuti, ali u sjeni ćete štedjeti kožu. Osobito treba paziti da ne sjednete u hladovinu koja je pored bazena.

Jednom mi se dogodilo, u Bangkoku, da sam sjedila u hladovini, ali pored bazena, i tako pocrvenjela da sam morala otići liječniku. Nasreću, to je bio šarmantan čovjek koji se silno trudio da mi olakša bol, ali i oko još nečega – održao mi je cijelo predavanje da se to više nikad ne smije ponoviti. – Imate dobru figuru, čak mi je i počeo komplimentirati – i ne uništavajte si lice. Pogledajte naše žene koje bježe od sunca, a ja ne bih rekao da su zbog toga manje privlačene. Dapače. I uvijek se sjećam svog boravaka ondje. Kad mi se koža malo smirila, privukla sam pozornost jednoga Amerikanca kojeg je k meni privuklo ne moje crnilo, kako mi je rekao, nego moje bjelilo. Toga sam se poslije držala cijeli život. Nikad ne treba robovati trenutačnoj modi, pa ni kad je tako nešto u pitanju. I čak i moje čitateljice znaju da mi nije nedostajalo ni komplimenata ni muškaraca. S linijom će ići teže, jer je rok kratak, ali do ljeta i nju možete srediti. Važno je da ne mršavite naglo, i da vodite računa što jedete i na koji način. Jednostavno treba smanjiti obroke, ali to nikako ne znači ne jesti. Ponajprije treba što manje, da ne kažem uopće ne jesti slatkiše, kruh i u šest sati završiti sa zadnjim obrokom. Onoliko kilograma koje ste si nabili preko zime, nestat će za dva mjeseca. I tek tako i tada možete se razgoliti, možete i na ulicu i na plažu – samosvjesno. Nema žene kojoj ne gode komplimenti, koja ne želi biti zapažena i voljena. A ako nije, sama si je za to kriva. I zato iskoristite proljeće, ono vam je saveznik, ali i sa saveznicima treba znati. Marija, sad već sredovječna žena, i prvi i drugi put se i sastala i rastala u proljeće. Znale smo joj se nasmijati kad bismo pričale o tome. Možda je nitko do mene nije razumio, ali govorila je istinu. Jer, i meni se dešavalo nešto slično. “Proljeće je tako čudno. Uznemiri me, ne da mi mira, osjećam da nešto moram učiniti kako bih disala punim plućima. Za mene to znači ljubav. Ali, moram stati. Moj treći muž je naročito prema meni pažljiv u proljeće. Rekao je čak da mrzi proljeće, valjda se bojeći da mi se opet tako nešto ne desi. Ali, zaboravio je da se i on u mene zaljubio u to vrijeme”. Dakle, dragi muškarci, i s vama se dešava što i s nama, samo mi to priznamo. Priznajte si i vi. Ako ne nama, onda sami sebi. I tako je proljeće krivo za sve!