Prostirač ili žena

Trideset i dvije su mi godine, razvedena sam, radim u poduzeću i nisam loše plaćena. Kažu da izgledam upadljivo. Zaljubljena sam u muškarca kojeg sam upoznala u jednom društvu. Nije sklon vjernosti, ali ja ga ipak volim. Ma koliko se trudila, ne mogu ga ostaviti iako me vara. Ne znam zašto to radi kad mu u svemu ugađam? Napustim li ga, strepim kako ću bez njega, jer kakav god bio, naša veza ima i lijepih trenutaka. Ipak moram priznati da mi je nevjeran. Tada sam očajna. Na žalost, razmišljam kako je bolje išta nego ništa. Moji prijatelji se ne mogu iščuditi zbog mog stalnog opraštanja muškarcu koji me vara. Uzalud! Moja slabost prema njemu jača je od moga razuma. Što da radim, kako da nađem snage da ga ostavim i počnem slobodno disati? Ali kad ja znam da je moja ljubav prema njemu jača od moje želje! Ne mogu bez njega

Postavite si nekoliko pitanja, možda ozdravite! Na primjer: zašto to radim što radim, gdje je nestao moj ponos, nisam li otirač za noge svojem najdražem i najnevjernijem i ne bole li me leđa kad me gazi? Vi ga, avaj, unatoč tome volite. To bezumlje skupo se plaća, postaje i navikom: kao da vam život ne vrijedi ako svakog dana ne dobijete porciju batina. Zatim postaje smiješnom, onda tragičnom. Vi ćete obvezno biti napušteni, jer najgorem muškarcu na kraju dosadi ta neizmjerna pokornost i ropska spremnost da budete ono što on želi. Želje će u njemu nestati, otarasit će se tereta zamorne ljubavi, prezret će da se netko pred njim prostire moleći ga za ljubav, popravit će kravatu, okrenuti vam leđa i otići. Ni ne slutite koliku vam je uslugu učinio! Još je samo treba osvijestiti! A vi već pitate kako?