Puna planova u 82. godini

Premda je ušla u deveto desetljeće života – početkom veljače je proslavila 81. rođendan – francuska šansonijerka Juliette Greco i danas od sunarodnjaka dobiva komplimente na račun izgleda. Vitka brineta koja je pjevačku karijeru počela u poslijeratnom Parizu i postala jedan od najpoznatijih francuskih izvoznih glazbenih “proizvoda” – uz Edith Piaf, Charlesa Aznavoura i Jacquesa Brela – i danas fascinira snagom svog glasa i energijom koju odašilje s pozornice. U to će se moći uvjeriti i zagrebačka publika koja željno iščekuje njezin nastup 26. veljače u KD Vatroslava Lisinskog, gdje je prvi i posljednji put pjevala 1980.

Juliette Greco, diva francuske šansone i glumišta, karijeru je počela pjesmom na tekst Jeana Paula Sartrea. Potkraj četrdesetih i u pedesetima, najčešće je pjevala stihove Francoise Sagan, Jacquesa Preverta, Alberta Camusa i Apollinairea koje je, često nazivana “kraljicom egzistencijalista”, proslavila diljem svijeta. Važna je i njezina uloga u francuskom teatru i filmu, a i prva dva muža bili su joj glumci – Philippe Lemaire, s kojim ima kćer Laurence-Marie, te Michel Piccoli. Treći muž, za kojeg se udala 1989., njezin je dugogodišnji skladatelj i pijanist Gèrard Jouannest.

Svoj posljednji album “Le temps d’une chanson”, snimljen s grupom jazz-glazbenika u New Yorku, objavila je potkraj 2006. Kako je na album uvrstila pjesmu Edith Piaf “Les amants d’un jour”, mnogi su komentirali kako je to priželjkivala pola stoljeća. Naime, kad ju je 1956. godine prvi put čula i pokušala pridobiti za sebe, autorica pjesme Marguerite Monnot odbila ju je riječima: “Ako ti dam ovu pjesmu, Piaf će me ubiti!”

Kako to da ste “Les amants d’un jour” uvrstili na posljednji album i kakav je bio vaš odnos s Edith Piaf? – Volim tu pjesmu i kad su me pitali što bih voljela pjevati, a nikad nisam, rekla sam – “Les amants d’un jour”. A što se tiče odnosa s Edith Piaf, moram reći da me nije voljela. Mrzila je sve žene, a osobito one koje su, kao ja tada, bile mlade i dobro su izgledale. Ona je, naprosto, bila takva!

Nekad su vam prijatelji bili intelektualci poput Jeana Paula Sartrea i Simone de Beauvoir, a s kim danas volite pričati? – Imam nekoliko odličnih prijatelja, i muškaraca i žena. No, moram istaknuti da su mi najdraža ženska prijateljstva: ima nešto djetinjasto u tim druženjima, a ja najviše volim što se, kad sam sa svojim dugogodišnjim prijateljicama, stalno smijem.

Što vam se od današnje glazbe najviše sviđa? – Glazba je stanje duha, a sviđa li vam se ili ne, ovisi o tome jeste li umorni, u žurbi ili vam je, pak, svega dosta. Glazba je za mene poput hrane! Bez nje ne mogu živjeti. Cijenim sve vrste glazbe i uvijek mi je jednako fascinantno pokušati razumjeti zašto i kako je netko napisao određene stihove.

A od literature, koje nove pisce cijenite? Čitam sve i svašta – od površnih izvještaja u priglupim časopisima do klasičnih djela Prousta ili Dostojevskog. I odabir toga što ću čitati ovisi o raspoloženju, ali i potrebama. I literatura je za mene poput hrane, kao, uostalom, sva umjetnost.

Uvijek ste bili antikonformist: je li vam bilo teško u suvremenom društvu ostati dosljedna svojim uvjerenjima? – Uvijek je teško boriti se protiv moći novca koji često nije u dobrim rukama, i zbog toga je ekstremno opasna.

A vas novac ne zanima? – Novac je za mene neka vrsta vjere s kojom se ne mogu složiti. Trebam ga, i, na žalost, ne mogu ga u potpunosti otpisati. Novac nije nešto za što treba živjeti, ali istina, koristan je.

Poznati ste po tome da nastupate u crnoj odjeći. Što vam je ta crnina značila na početku karijere, a što vam znači danas? – Kad sam kupovala prvu garderobu za nastupe, odabrala sam crne hlače i crni pulover. S tim sam otputovala u Japan gdje su me stalno pitali zašto nosim crno. Odgovarala sam da se u tome osjećam ugodno jer mi se čini da u crnome nitko ne primjećuje moje tijelo. Japanci, čiju kulturu iznimno cijenim, rekli su mi: “Istina, crnina pruža zaštitu”. Inače obožavam boje, Van Goghove slike, ali jednostavno ne želim da itko vidi moje tijelo – osim onih za koje ja odlučim suprotno. I više je nego dovoljno to što pokažem lice i ruke.

Današnje zvijezde ne bi se s vama složile: većina njih koristi tijelo kao jedan od glavnih atributa. – Pa, i ja ih rado pogledam u takvom izdanju, samo ne mogu razumjeti one koje pokazuju pupak. Možda je na nekim osobama to simpatično, čak i atraktivno, ali to svejedno ne mogu shvatiti.

Imate li planova za neke nove projekte, možda novi album? – Naravno, stalno imam planove. No, sve što ću vam reći o novom albumu, jest da ga radim s mladim ljudima – s kakvima sam cijeli život surađivala i koji su me nadahnjivali – i da sam zbog njega veoma uzbuđena.

Ana Vela

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 685 ili se pretplatite na PDF izdanje. ­