Rame za plakanje

Udala sam se mlada, imala skladan brak, imala sam i ljubavnika za kojeg nitko nije znao. Ostala sam udovica u najljepšim godinama (45) s dvoje muške djece koja danas stoje čvrsto na svojim nogama. U nekim sam teškim trenucima tražila rame za plakanje, maramicu da mi se obrišu suze. Plakala sam u kupaonici da me nitko ne vidi, umivala lice, pogledala se u ogledalo i rekla sutra je novi dan, ma kakav bio. I bila sam jača! Motiv za takav stav pronađem uvijek u nekom događaju, knjizi pa i u ponekom filmu iz kojega sam citirala onu poznatu rečenicu “I sutra je novi dan”! Tako sam i sada pronašla motiv u jednom pismu u vašoj rubrici. Čitajući, obuzela me želja da upoznam muškarca koji se muči i ne zna što da učini. Za mene bi to bio veliki izazov, jer što je život bez izazova?

O’Hara

I kao udovica vi ste nesalomljivi, uvijek nalazite nešto što vas potiče, puni optimizmom, vi ste druga O’Hara iz “Zameo ih vjetar”, za nju je uvijek sutra, a nikad jučer, uvijek novi dan i onda kada pada noć i teku suze. Vi ste čvrsti, tvrdi, neuništivi. Za vas je cijeli život izazov pa i kad vas napušta voljeni muškarac ako ga imate. Nisam, na žalost, pronašla vašu iluzionističku simpatiju odštampanu na papiru ovog lista koju niste nikada vidjeli, samo je zamislili, ali ste je poželjeli. Kad biste mogli, bila bi prilika da ga naučite što da učini, kako da lebdi, vi ste uvijek lebdjeli, jer vi znate lebdjeti, a on ne zna i zato pita. Za vas je život nešto prekrasno živo, jedan veliki izazov, jer što je život bez izazova i lebdenja? Mrtvački sanduk! Imam dojam da ste kao Scarlett O’Hara, koja na kraju filma samo vidi leđa voljenog čovjeka koji odlazi, kojega voli, ostavljena, ali ona na onom širokom stubištu svejedno briše suzne oči i unatoč svemu kaže – Sutra je novi dan. To je moto vašeg života.