Razmeđa

Nakon mnogo godina bez njega shvatila sam kako ga nikad nisam zaboravila: tri i pol godine studentske ljubavi, druga žena, naprasan rastanak, jedva preboljena izdaja, gotovo na pragu oltara. Slijedi moja udaja poslije pet godina razmišljanja što da počnem sa svojim slomljenim životom u moru ravnodušnosti. Sada se opet pojavio. On tvrdi da me poslije tragične smrti svoje žene tražio jer me nikada i nije zaboravio, iako me grubo ostavio. Nema djece, kaže, ni cilja u životu. Tvrdi da je među nama još sve moguće. Odazvala sam se njegovom pozivu da se nađemo, spremna učiniti sve da uskrsnu naše zajedničke godine. Muž mi je beskrajno dobar, vidi da se sa mnom nešto događa, ništa ne pita, samo je dvostruko nježniji. Nikada ga nisam voljela, ne volim ga ni sada. Osjećam da je došao moj trenutak i ne namjeravam ga ne iskoristiti. Samo mali djelić mene govori da budem oprezna i da je sve, možda, samo privid. Svakome od nas je 50 godina. Osjećam da sam na pragu ili velike sreće ili velike nesreće.

Gdje je pravi put?

Razmeđa su često tragični životni izazovi: kamo krenuti, gdje ostati, što mijenjati, kada i da li uopće? U godinama poput vaših na isteku je vrijeme stoga je potrebna velika količina zdravog razuma da bi se izmaklo fatalnim zamkama. Vi to instinktivno osjećate, odatle vaš strah da ne pogriješite, želja da ne propustite vlak koji je, možda, posljednji, strah da ne uđete u krivi, onaj bez povratka. Za vas ono što se događa može biti velika sreća, ali i velika nesreća. Vraća vam se kao duh čovjek iz prošlosti, istrošen, bez cilja… Imam dojam kao da ste za njega brod spasa. Da biste mu dopustili da se smjesti u vaš život, morali biste razoriti svoj. Zbog lojalnosti vašeg muža i njegove dirljive nježnosti prema vama ne smijete ga povrijediti zbog jednog opasnog sna. Ograničite ga na diskretne domjenke s kavom kako nitko ne bi bio povrijeđen: ni vaš muž, ni vaša djeca, ni on sam.