Rekha Kalindi - djevojčica koja je rekla 'ne' preranoj udaji

Većini djevojaka život se mijenja kad izgovore sudbonosno “da”, ali za malu Indijku Rekhu Kalindi najvažnija se promjena dogodila kad je odlučno rekla “ne”. Rekha se hrabro usprotivila stoljetnoj okrutnoj tradiciji dogovorenog braka, koja i danas živi u Indiji i gura djevojčice, katkad i desetogodišnjakinje, u brak s mnogo starijim muškarcima.

Kad su je prije nekoliko godina njezini roditelji odlučili udati za odabranog muškarca, tad 12-godišnja Rekha smogla je snage i odbila ih poslušati. A njezina nepopustljiva odluka da ne bude mladenka, nego školarka, kao što i treba biti u toj dobi, nadahnula je i mnoge druge djevojčice u Indiji da se izbore za svoje pravo na djetinjstvo i normalno odrastanje, a novinara Mouhssinnea Ennaimija da napiše knjigu o njoj pod naslovom “Snaga da kažeš ne” koja je upravo objavljena u Francuskoj.

Rekha i njezina obitelj žive u selu Jhalda u Bengalu, na istoku Indije, sedam sati vožnje udaljenom od Kolkate. To je najsiromašniji dio te goleme zemlje, gdje ima više nepismenih žena nego bilo gdje drugdje u Indiji i gdje se svi bore za opstanak. Rekha je zato odmalena radila da pomogne prehraniti obitelj. Njezin otac zarađivao je motajući i prodajući tanke cigarete bidi, a kad mu se zdravlje pogoršalo, uskočila je Rekha koja je vještim prstićima motala i po 1000 cigareta dnevno.

Da se u životu nema čemu dobrome nadati, Rekha je oduvijek znala jer je gledala svoje vršnjakinje koje su prerano ulazile u neželjene brakove i mučile se nedorasle porođajima. Rekhinu stariju sestru Josnu udali su sa samo 11 godina i u četiri godine braka jadna je djevojčica četiri puta u najvećim mukama na svijet donosila mrtvorođenu djecu, a onda ju je muž odbacio jer je neplodna.

Možda bi i Rekhu zadesila ista sudbina da se nije upisala u školu. Indija se, naime, uključila u UNICEF-ov program obrazovanja namijenjen upravo djeci iz siromašnih krajeva koja su prisiljena raditi. U sklopu programa djeca dobivaju ne samo osnovnu naobrazbu nego i poduku o svojim pravima – pravu na djetinjstvo i školovanje. Kad je u Rekhinu selu otvorena besplatna škola i predstavnici vlade došli potaknuti djecu da se upišu, Rekhin je otac pristao poslati kćer u školu iz čiste računice: djevojka koja je pohađala školu, ipak je “na većoj cijeni” i mora u brak donijeti manji miraz – samo 100, a ne uobičajenih 300 eura, vrtoglav iznos za siromašne Indijce.

Škola je za Rekhu bila prijelomni događaj. Kao i sva djeca svijeta, učila je pisati i čitati, matematiku i povijest, ali i ono najnužnije – o osobnoj higijeni i zdravlju te je školu zavoljela i postala jedna od najboljih učenica. I zato joj se, kad joj je otac rekao da mora prekinuti školovanje jer se udaje, srušio svijet. Ali tad je Rekha učinila nešto doista hrabro: nije poslušala roditelje. Iako ju je bijesna majka tukla, a otac kaznio tako da joj dva tjedna nije davao ni hranu, ni sapun i vodu da se opere, Rekha je bila uporna. U pomoć je pozvala i svoje učiteljice, koje su došle moliti njezine roditelje da odustanu od nakane, a malo su im i priprijetile: premda se mnoge djevojčice rano udaju jer je to roditeljima financijsko olakšanje – kad se kćer uda, više se ne moraju brinuti o njoj – i čak 40 posto maloljetnih mladenki u svijetu su iz Indije, maloljetnički brak zapravo je zabranjen i kažnjiv zakonom. I roditelji su popustili pa se Rekha vratila u školu.

A onda je Rekha postala nacionalna junakinja. Kad su u školi govorili o opasnostima povezanim s preranom trudnoćom, što je osobito važno u Indiji gdje svake godine pri porođaju umre 78 tisuća vrlo mladih majki, Rekha je sve zadivila svojim pametnim odgovorima i slikovitim opisima trudnoće i porođaja, o čemu je, na žalost, i previše znala prateći mukotrpna iskustva svoje sestre. Učiteljice su joj tad predložile da prilikom posjeta prirodoslovnom muzeju u obližnjem gradu Puruliji održi predavanje učenicima iz cijele regije. Sitna curica s kosom svezanom u rep bez imalo treme govorila je o tome što se događa djevojčicama koje se prerano udaju te javno priznala da je odbila brak koji su joj roditelji dogovorili.

Odjek tog potresnog svjedočanstva u medijima bio je nevjerojatno snažan: o Rekhi su pisale sve novine i govorile sve televizijske postaje, a njezin primjer počele su slijediti i ostale djevojčice, koje su roditelji, pod pritiskom siromaštva i tradicije, htjeli prisiliti na udaju te je sve više njih odbijalo poslušnost. Neki su se roditelji ljutili, neki shvaćali da djeca imaju pravo, a glas o Rekhi dopro je čak do indijske predsjednice Pratibhe Devisingh Patil koja je djevojčicu pozvala u predsjedničku palaču.

– Ti si svijetli primjer za djecu tvoje generacije – rekla joj je predsjednica, svjesna da je jedna malena i hrabra djevojčica uspjela promijeniti ono što država nije uspjela desetljećima: smanjiti broj brakova maloljetnica. Rekha i dalje pohađa školu, a još nije odlučila što će biti kad naraste – hoće li biti učiteljica, odvjetnica ili političarka. No, jedno je sigurno – neće biti maloljetna mladenka.

Marta Štoos