Rođendan

Rođendan U devet godina našeg prijateljstva bilo je mnogo teških trenutaka. Naglo i neočekivano sam ostala bez prijateljice. Bilo je to prije pola godine, na moj rođendan. Uz ostale goste bila je pozvana i ona. Nije došla, a nije se ni ispričala. Jednom smo se srele u gradu, onako u prolazu, bio je to kratak razgovor… Nedostaje mi. Nemam osjećaja da je isto i s njom. Da joj je stalo do mene, nazvala bi me, došla i ispričala se. Svatko ima pravo izbora i zato se ne ljutim, ali sam žalosna. Nisam je ni jednom nazvala niti otišla k njoj, ne želim se nametati. Napokon, bila je pozvana, a nije došla. Mislim da je sada red na njoj da se javi. Imam li pravo? Prijateljice

Smatram da su to formalnosti s obzirom na jedno dugo prijateljstvo. Trebali ste odmah reagirati i neposredno nakon proslave rođendana pitati je zašto nije došla. S obzirom na vaše dobre odnose, mogli ste pomisliti da je posrijedi jedino i isključivo nesporazum. Obje ste trebale odmah sve raščistiti: zatražiti objašnjenje, ona od vas, a vi od nje. Niti jedna niti druga to niste učinile i sad ste obje u ćorsokaku iz kojega trebate izići, jer to dugujete svojem dugom prijateljstvu. Tko će prvi zagristi u taj tvrdi orah? Netko mora biti prvi! Zašto ne biste, na primjer, to bili vi? Odbije li vaša prijateljica ponuđeni razgovor, bili biste oslobođeni tereta, sumnji, počet ćete lakše disati. Tada biste bili sigurni da vi niste učinili ništa loše što bi je moglo povrijediti, pa je za nasilan prekid prijateljstva kriva samo druga strana. Nakon toga imat ćete se pravo upitati nije li vaše prijateljstvo ipak bilo samo jednostrano i pomalo pokvarljivo?