Roditelji, niste krivi

S najčešćim i najopasnijim poremećajima u prehrani – anoreksijom i bulimijom – zagrebačka psihijatrica Vesna Vidović (64) susrela se još početkom sedamdesetih, kad je došla na specijalizaciju dječje psihijatrije u Centar za mentalno zdravlje KBC-a Zagreb. Bila je prvi specijalizant te ustanove iz koje je nastala Klinika za psihološku medicinu na kojoj je doktorica Vidović danas pročelnica Polikliničkog odjela za dječju i adolescentsku psihijatriju i psihoterapiju.

– Kad sam došla na specijalizaciju šefica mi je bila profesorica Maja Beck-Dvoržak koja je osnovala prvi odjel dječje psihijatrije u Hrvatskoj. Njena najbliža suradnica bila je docentica Milica Vlatković Prpić, i od njih dvije puno sam naučila – najprije o anoreksiji, a od 1979., kada je i bulimija definirana kao bolest, i o tom psihičkom poremećaju – kaže Vesna Vidović, kroz čiju su ordinaciju prošle stotine djevojaka s poremećajima u prehrani. Kaže da je liječenje anoreksije i bulimije uspješnije ako je okupljen tim stručnjaka – psihijatar, pedijatar, gastroenterolog, endokrinolog, kardiolog, psiholog, ginekolog i nutricionist.

Sabotiranje liječenja

Kako kod nas još nema takvog odjela, doktoricu Vidović obradovala je kampanja “Ti si ti si ti! – inicijativa za životno samopouzdanje” za osnivanje centra gdje će oboljelim djevojkama i ženama tim liječnika na jednom mjestu pružiti svu potrebnu pomoć. Akciju su pokrenuli violončelistica Ana Rucner (koja se, kao tinejdžerica, kod doktorice Vidović izliječila od bulimije) i trgovački lanac dm. U sklopu projekta Ana Rucner će 8. lipnja na zagrebačkoj Šalati i 1. srpnja u sklopu Splitskog festivala održati koncerte, dok će tijekom svibnja dm prikupljati novac prodajom proizvoda Dove, Nivea, L’Oreal, Garnier, H&S, Gillette i drugih: od svakog prodanog proizvoda izdvajat će se kuna.

– Djevojke oboljele od anoreksije – kaže dr. Vesna Vidović – u bolnicu dolaze uglavnom pod prisilom roditelja i uglavnom sabotiraju liječenje jer je strah od debljanja jači. Uz oboljele djevojke pate i njihovi roditelji koji se pitaju u čemu su pogriješili. Riječ je, međutim, o bolesti koja ne nastaje roditeljskom pogreškom, složenoj psihičkoj bolesti koju može izliječiti jedino iskusan tim stručnjaka. Roditelji mogu samo na vrijeme detektirati problem. Ne bi smjeli olako prihvaćati ideje o kojekakvim dijetama. Dječji metabolizam nije kao metabolizam odrasle osobe i s njime se nije šaliti. Anoreksiju je lakše prepoznati od bulimije. Anoreksična osoba je izrazito mršava i ne jede gotovo ništa. Kod bulimičnih adolescenata pažnju neće privući toliko namjerno povraćanje, koje oni skrivaju, već prejedanje koje tome prethodi. Kad roditelji vide da im dijete jako puno jede, a ništa mu se ne “prima”, to je znak za uzbunu.

Snježana Dragojević Harapin