Zagrebačka spisateljica, koja je u svojim knjigama bila ‘mračna’, ‘posve osobna’, ‘opsjednuta’ i ‘hodala po rubu’, sada, u 45. godini, bez dlake na jeziku – u knjizi istoimenog naslova – priča o životu sa svim svojim psima. Trenutačno su uz nju Joy i Liza, ravnopravne članice kućanstva što ga dijeli sa suprugom, informatičarem Andrejem Jegerom.
Zašto ste odlučili napisati knjigu o psima? – Zato jer je nisu mogli napisati sami.
Koliko ste u životu imali kućnih ljubimaca? – Ako računam i ribice, miševe, zamorce, slijepog miša, bjeloušku, par vrabaca, mačka i, naravno, pse – 23 ili 24. A kad tome pribrojim i mrave koje sam dohranjivala u bakinom vrtu te miševe u uredu u kojem sam radila – na milijune.
Kako ste im odabirali imena? – Lako, osim mravima. Mravi nisu imali imena.
Zašto u kući uvijek imate dva psa? – Da im ne bude dosadno.
Vjerujete li da ljubimac i vlasnik s godinama postanu slični? – Vau, vau, vau? Grrr, vau, grrr.
Što vam najviše smeta kod drugih vlasnika pasa? – Kad se ponašaju robovlasnički te kad ne čiste za svojim ljubimcima.
Josip Jurčić
Pročitali ste skraćenu verziju teksta – cijeli intervju s Rujanom Jeger; zašto njena majka Slavenka Drakulić ne želi s njom šetati pse, čime ju je osvojio suprug s kojim je u vezi već 27 godina, koliko vremena provodi pred ogledalom i zbog čega najviše žali u životu potražite u tiskanom izdanju Glorije (br. 978).
Možete se pretplatiti na PDF izdanje Glorije – u elektronskom obliku možete preuzeti samo jedan broj, ali najviše štedite pretplatom na 24 mjeseca.