Hrvatska političarka, koja se priprema za zastupničku dužnost u Europskom parlamentu, otkriva da će u Bruxellesu nositi isključivo odjeću domaćih kreatora, čitati knjige Lorne Byrne i nastaviti pisati domoljubne pjesme.
Kutija za nakit s 50-ak raznovrsnih križeva, nekoliko knjiga Lorne Byrne o anđelima te nešto odjeće dizajnirane i šivane u Hrvatskoj, to je popudbina s kojom će Ruža Tomašić (54), hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, početkom ljeta otputovati na novu dužnost u Bruxelles. Osnivačica i predsjednica Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević još ne zna što je točno čeka u središtu Europske unije, ali je sigurna da će srčano zastupati hrvatske interese.
– Ne pada mi na pamet tamo sjediti a da nešto ne napravim – odlučna je Ruža Tomašić. – Spremna sam pozvati bilo koga na večeru ili da mjesec dana besplatno ljetuje kod mene na Korčuli, samo da lobira za Hrvatsku. Što god treba, jer ako ne izvučemo taj europski novac i njime ne pokrenemo gospodarstvo, bit će nam svima jako teško.
Jeste li već bili u Bruxellesu? – U prošlom sazivu Sabora bila sam u posjetu Europskom parlamentu. Naš Sabor je malen, svi se poznajemo, javljamo se jedni drugima, a tamo mi se čini da će svatko od nas biti samo broj i ništa više. Koliko ćemo tamo biti zamijećeni i nešto napraviti, to ćemo vidjeti, valjda je to umijeće politike. A grad je lijep, s kolegicom sam malo prošetala po trgovinama i njihovoj tržnici, no malo je prebučno za moj ukus. Kad smo se tek doselili na Korčulu, izgledalo mi je previše mirno i pusto, a sada jedva čekam da dođem tamo. Što više ljudi upoznajem, sve više volim taj svoj otok.
Gdje je vaša kuća? – U Brni, to je naselje u Smokvici, na moru, u prekrasnoj maloj uvali.
Vaš suprug Vlado je Smokvičanin. Kako ste se upoznali? – U Kanadi, na jednoj zabavi.
Tko je kome prišao? – On je meni prišao. I danas mislim da muško treba napraviti prvi korak.
Čime vas je osvojio? – Iskreno?
Iskreno. – Hrvatstvom. Završila sam osnovnu školu u Velikoj Kopanici, učila jednu povijest u školi, a otac me je doma učio drugu povijest. Naravno da sam više vjerovala povijesti svog oca. U Kanadu sam došla s 15 godina, a sa 16 sam se učlanila u Hrvatski oslobodilački pokret. Bilo je nekih ljudi tamo koji su išli u hrvatsku crkvu, ali nisu dolazili na zabave, nisu se družili s Hrvatima, zapravo im je bilo svejedno za Hrvatsku. S takvim se ljudima nisam družila, tako da je meni imponiralo što Vlado doista nije bio Jugoslaven, nego pravi Hrvat, član Hrvatskog nacionalnog otpora.
Je li osim hrvatstva imao još neke odlike vrijedne vašeg divljenja? – Dobar, pošten, vrijedan, staložen i nije se pravio važan.
Nevio Pintar Foto: Petar Jurica
Pročitali ste skraćeni intervju. Sve o pripremama Ruže Tomašić za odlazak u Bruxelles, o njezinoj nekadašnjoj kariejri policajke i kaskaderke te obiteljskom životu potražite u tiskanom izdanju časopisa Gloria (br.955). Možete se pretplatiti i na PDF izdanje Glorije – u elektronskom obliku možete preuzeti samo jedan broj, ali najviše štedite pretplatom na 24 mjeseca.