S boli i bez nje...

Bila sam jako mlada kad sam se udala, a udala sam se iz ljubavi. Razmišljala sam kako ću biti dobra žena i dobra majka, nadasve dobra domaćica. Moj suprug nije za to imao smisla, a nije niti bio dobar prema meni. Bila sam nezaposlena, jer mi nije dopustio da potražim posao. U braku smo već dvadeset godina, zaposlena sam, moj muž se promijenio i pretvorio u drugu osobu: voli me, poštuje, ali sve uzalud, moje ljubavi je prema njemu nestalo. Dobra sam domaćica i majka, ali nisam više vjerna supruga. Prije tri godine upoznala sam muškarca s kojim sam se, najprije duhovno, a onda tjelesno, zbližila. Vrlo je nježan. Ne sastajemo se često, samo jednom ili najviše dva puta mjesečno, bojim se da nas netko ne vidi, jer se nikako ne namjeravam razvoditi. Ipak se zbog njega osjećam podvojeno, ali sam vrlo sretna, jer mi je uljepšao život. Peče me savjest, mislim da sam loša žena. Jesam li?

Podvojena

Pazite da ne povrijedite svog supruga, jer vas voli toplije, zrelije i odgovornije nego prije. Razumijem vaše dvojbe, najradije biste da se nije dogodilo ono što vas usrećuje. A ako se ipak dogodilo, uzmite nekoliko mrvica tuđeg kruha, nitko zbog toga neće umrijeti od gladi. Ponekad od života otmemo nešto od drugoga da bi nas, protiv naše volje i naših napora da to ne učinimo – učinio sretnima… a sve tiho, nečujno, nevidljivo, daleko od ušiju i očiju naših najbližih, onih koji nas okružuju, a da toga nismo svjesni. Sve je u načinu kako se nešto radi: ponekad s boli, ponekad bez nje.