S golotinjom nemam problema

Beogradsku glumicu Nadu Šargin, zvijezdu filma “Nije kraj” redatelja Vinka Brešana, proslavile su uloge fatalnih žena. U serijalu “Vratiće se rode”, koji se s velikim uspjehom prikazuje na Novoj TV, redatelj Goran Gajić dodijelio joj je ulogu Marine, za kojom pati glavni lik Švaba (Nikola Đuričko), a u “Nije kraj” igra Desu, udovicu vođe srpske pobune u Hrvatskoj, u koju se hrvatski snajperist Martin (Ivan Herceg) zaljubio držeći je na nišanu na prvoj crti bojišta.

– Privatno se ne osjećam kao fatalna žena: da je tako, ne bih valjda danas, nakon prekida četverogodišnje veze s kolegom Milošom Vlalukinom, bila sama – smije se 31-godišnja Nada Šargin, s kojom smo razgovarali uoči premijere filma “Nije kraj” u zagrebačkom CineStaru.

Njezino ime svi su zapazili preklani, nakon briljantno odigrane uloge u filmu “Sutra ujutro” redatelja Olega Novkovića, za koju je u Srbiji dobila sve najvažnije nagrade. U tom se filmu glavni lik (Uliks Fehmiu) nakon dvanaest godina vraća iz SAD-a u domovinu, a susret sa starom ljubavi pretvara njegov boravak u Beogradu u noćnu moru punu strasti, ljubomore i nježnosti.

– Uloga Sale u filmu “Sutra ujutro” je moj glumački vrhunac, zahvaljujući njoj sam bez audicije dobila angažman kod Brešana i u “Rodama” – kaže Nada Šargin, koja je rođena 1977. u Zrenjaninu.

Povratak u rodni kraj

Njezin otac bio je vozač cisterne (za IPOK je 35 godina prevozio sirup za bombone tvornicama slatkiša diljem bivše države), a njezina pokojna majka bila je voditeljica linije u tvornici šešira Begej. Glumu je Nada Šargin zavoljela zahvaljujući sedam godina starijoj sestri Vesni, koja je pohađala u Dramsku radionicu Centar.

– U Centar sam se upisala kao 14-godišnjakinja i ondje ostala do studija glume: više od svjetala pozornice privukli su me kreativna atmosfera, druženje i putovanja, koja je za nas priređivao voditelj, kazališni entuzijast Mirko Lazarević. Mi klinci smo svaki dan ondje visjeli prije i poslije nastave, eksperimentirajući s glasom, tijelom i pokretom… To iskustvo nije odredilo samo moj životni put: među nama je danas mnogo glumaca, slikara, glazbenika i arhitekata – govori Nada Šargin, koja je glumu studirala u Novom Sadu, a nakon diplome preselila se u Beograd. Iako posljednje dvije godine radi više nego ikad, svi je zovu i hvale, još je podstanarka.

– Glumački poziv nije tako glamurozan kao što se to na prvi pogled čini: uglavnom ga prate stres, napetost i nesigurnost te stalno preispitivanje vlastite duše, iskustva i osjećaja – najvažnijih glumčevih alata. Usprkos tome, ja ga volim – kaže Nada Šargin, čiji je zaštitni znak, uz teške i zahtjevne uloge, postala i spremnost da se bez problema skine na sceni i pred kamerama.

– S golotinjom nemam problema, ako za to postoji umjetničko opravdanje, ako radnja filma ili predstave to zahtijeva. Dosta kolegica me pita kako se tako lako na to mogu odvažiti, a odgovor je da sam zadovoljna svojim tijelom koje, čini mi se, na sceni ne izgleda vulgarno. No, ako je riječ samo o efektu, ne pristajem razgolititi se – govori Nada Šargin, koja u slobodno vrijeme pleše tango, vježba jogu te uživa u pripremi makrobiotičkih i vegetarijanskih jela. Po tome sigurno nije tipična Vojvođanka, ali je, dodaje, vrlo melankolična i vezana uz zemlju.

– Sigurno ću se jednog dana vratiti u rodni kraj. No, još sam u fazi profesionalnog i privatnog preispitivanja i vjerojatno je prerano za takve velike odluke: trenutačno nemam vremena ni da pročitam knjige koje me zanimaju – zaključuje Nada Šargin.

Kruno Petrinović