EKSKLUZIVNA REPORTAŽA

S Maksimom Mrvicom na koncertu u Šangaju

Kada je Maksim Mrvica odsvirao posljednje taktove svog šangajskog koncerta – što je ujedno bio njegov zadnji službeni nastup na iscrpljujućoj šestotjednoj azijskoj turneji –  dvorana u Šangaju digla se na noge. Kineska publika puno je stidljivija od one u Japanu i svoje emocije ne izražava vrištanjem, već upornim pljeskom. Činilo se da s aplaudiranjem hrvatskom virtuozu ne namjeravaju stati, čekajući da se on iznova vrati pozdraviti svoju vjernu publiku.

Azija već dugo i vjerno voli Maksima Mrvicu. Pokazali su to i ovogodišnji koncerti, turneja koja je upravo završena i nakon koje se Maksim nakratko vraća kući. Bio je to razlog i za zdravicu nakon koncerta u Šangaju, u koncertnoj dvorani Grand Central Stage, nakon kojega je, rano ujutro u nedjelju, Maksim otputovao prema Parizu i, napokon, stigao kući.  

Ispred dvorane čekali su ga neumorni kineski obožavatelji koji su još na trenutak željeli vidjeti umjetnika čiji je cross over osvojio srce Dalekog istoka. Tijekom jednoipolsatnog koncerta Maksim je odsvirao svoje najpoznatije skladbe, ali i novije kompozicije. Dekoracija dvorana bila je vrlo odmjerena, u crnim tonovima. Svjetleće zvjezdice mijenjale su boju u pozadini, iza klavira, a Maksim se publici obratio na samom početku koncerta, zahvalivši im, na kineskom, na njihovoj podršci i odanosti te najavljujući da će ponovno svirati u Kini. U Šangaju je bio i lani, kada je nastupio u vrijeme EXPO izložbe.

Tisuće ljudi, među kojima je bilo puno djece i tinejdžera, naročito je uživalo promatrajući Maksimove ekspresije na velikim videozidovima. Na pozornicu je stiglo i cvijeće, a najvatreniji obožavatelji su preko članova hrvatske delegacije Maksimu poslali i poklone; naročito je dirljiva bila jedna srednjoškolka iz Šangaja koja je Maksimu naslikala sliku da bi mu čestitala Božić i Novu godinu i zahvalila mu što je često u Kini. Nije odustala sve dok nije dobila obećanje da će Maksim zaista dobiti njezin dar. To nije ništa neobično niti novo. Mrvica se, naime, sa svake turneje kući donosi dodatni kovčeg prepun poklona njegovih obožavatelja, a odabrani među njima zauzimaju i posebno mjesto u njegovom domu.

– Maksim je najbolji hrvatski izvozni proizvod – rekli su nam nešto stariji obožavatelji u Šangaju koji su upravo zahvaljujući hrvatskom pijanistu saznali nešto više o našoj zemlji. Mnogi je žele i posjetiti.

Nakon koncerta te susreta s hrvatskim veleposlanikom u Kini dr. Antom Simonićem, zatim s kineskim biznismenom Zhuben Zhangom koji je vrlo visoko pozicioniran u kineskom poslovnom svijetu i želi ojačati hrvatsko-kinesku suradnju, te s asistentima posebnog predstavnika Hrvatske gospodarske komore u Šangaju Larryja Yua i Simona Lua te Maksimove velike obožavateljice Mao Pingping iz Pekinga – koja nastoji stvoriti nove turističke i poslovne veze Hrvatske i Kine – Maksim je ukratko rezimirao turneju, ali i najavio kada će ga i zagrebačka publika ponovno imati priliku vidjeti kako prebire po klavirskim tipkama.

– Početkom siječnja opet se vraćam u Kinu i postoji mogućnost da ondje održim još nekoliko koncerata. Kineska nacionalna televizija – CCTV – pozvala me, naime, da budem njihov gost na proslavi kineske Nove godine, što je zaista velika čast. Ova turneja je trajala šest tjedana, koncerti su bili naporni, bilo je, naravno, i vrlo uzbudljivo, ali sada je vrijeme da se malo ode i doma – kaže Maksim. Sa svojom kineskom i općenito dalekoistočnom publikom ima vrlo poseban odnos.

– Publika u Šangaju bila je vrlo tiha i stidljiva, ali uporna. U velikim arenama puno je ljudi, atmosfera nije toliko intimna kao u manjim dvoranama s, recimo, dvije tisuće ljudi, gdje sam svojoj publici bliže i kada mogu drugačije reagirati. No, nema pravila. Uvijek me iznenade – kaže Maksim. Ipak, sve rjeđe uživa u obilasku gradova u kojima nastupa – ponekad se želi odmoriti prije nastupa, a ponekad vježba i štedi energiju.

– U većini gradova sam bio i vidio ih još ranije, no bez obzira na sve, ni tada nisam mogao prolaziti da me ne primijete ljudi – i to zbog moje visine. U Japanu su me zaustavljali da mi kažu da nikada nisu vidjeli tako visokog čovjeka – dodaje popularni pijanist.

Maksimovi fanovi s Dalekog istoka zanimaju se i za Hrvatsku pa često Maksima ispituju o zemlji iz koje dolazi.

– Ponosan sam kada me pitaju i imam već spreman referat, kao da sam turistički agent. Govorim o ljepotama Hrvatske, o prirodi, o hrani. Japanci znaju biti jako temeljiti: uče hrvatski jezik, a kad  posjete Hrvatsku, obvezno svrate i u Šibenik pa se slikaju u mojoj glazbenoj školi. Sve ih zanima – kultura, povijest, jezik. U emisijama u kojima gostujem, vrlo često znaju pripremiti kraći dokumentarac koji prikazuje zemlju iz koje dolazim i u kojemu se vide sva ona bogatstva koje Hrvatska ima – govori Maksim Mrvica, koji još razmišlja o repertoaru koji će odsvirati za kinesku Novu godinu, a o razini važnosti i profesionalnosti s kojom se priprema ovaj gala program dovoljno govori i činjenica da probe traju po nekoliko dana kako bi sve bilo savršeno.

Na pitanje razmišlja li o tome koliko će ga ljudi u Kini gledati na televiziji, s obzirom da se ipak radi o najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, odgovara da o tome više ne misli. Lani je gostovao na proslavi europske Nove godine i gledalo ga je 250 milijuna ljudi.

– Sada sam se na to naviknuo, ne razmišljam o brojkama. Ali, sjećam se, kada sam imao prvi show u Japanu, i kada me gledalo 19 milijuna ljudi, a svirao sam u Japanu prvi put uživo, bio je to velik pritisak. Sada više nije tako – priznaje Mrvica, koji se prije koncerta nastoji pripremiti tako da meditira i na taj se način regenerira i odmara. A nakon koncerta?

– Otvara se šampanjac, naročito sada kada je turneja završena – govori pijanist.

Maksima će i hrvatska publika uskoro imati priliku vidjeti jer će 10. veljače nastupiti sa Zagrebačkom filharmonijom u KD Lisinski i svirati skladbe sa svog novog albuma u pratnji zbora “Ivan Goran Kovačić”. Nakon toga slijedi turneja u Sloveniji, a onda ponovno Daleki istok, odnosno ovoga puta, nakon što je obišao Japan i Kinu, na redu je Koreja.

S obzirom na to da su to zemlje s kaotičnim, milijunskim gradovima koji žive 24 sata na dan, odmor u Hrvatskoj mu dobro dođe kao odmak.

– Uvijek mi treba neko vrijeme da se smirim i da dođem k sebi. Turneja predstavlja jedan zaista ludi način života. Treba mi vremena da se priviknem na to da više nisam u hotelu i da stvari ne razbacujem uokolo po kući… – priznaje Maksim.

Bisera Fabrio