Samo sam dvojicu pustila blizu
Bila sam savršeno dijete: dobra, pametna, savjesna, uvijek najbolja. Kad sam malo odrasla, trudila sam se opravdati tu savršenu sliku koju svijet o meni ima. Ne krivim roditelje. Iako sam izlazila i prijateljevala, uvijek sam ostala pomalo suzdržana, kao da meni nije dopušteno sve što drugima možda jest. Naravno, s muškarcima sam se držala na sigurnoj udaljenosti, osjećajući da sam tu na skliskom terenu i da bih lako mogla pogriješiti. Nisam se baš ni zaljubljivala, valjda je razum bio uvijek jači od srca.
Tako sam bila sigurna nisam pogriješila, nisam patila, samo mi je ponekad ego bio povrijeđen, jer su mladići uvijek birali moje prijateljice, mene skoro nikad. Očekivala sam, valjda, da će preskakati prepreke da bi me osvojili.
Rijetki su se u to upuštali, a samo sam dvojicu pustila blizu. I njih sam ubrzo udaljila, jer sam bila previše ohola, nisu zadovoljavali sve uvjete da bih bila potpuno sigurna. Osim toga, svim srci sam željela zbog ljubavi izgubiti razum, a to mi se s njima nije dogodilo. Tako sam i sad, u svojim kasnim tridesetima, mislim da je sad kasno da se mijenjam, sve kad bi se to i moglo. Staklena kraljica
Nemoguće je da u cijelom vaši životu na vas nisu imali utjecaja vaši roditelji. Oni su vas morali formirati, usmjeravati, usađivati u vas svoje nazore, oblikovati vas, bezuvjetno morali biti upravljači vašega životnog broda, struje koje su vas nosile, sve dok se rijeka vašeg života nije smirila. Kad ste postali svjesni, shvatili ste koliko je toga promašeno: muškaraca koji su prošli kroz vaš život, ali kratko, jer nisu zadovoljili, iznad svega želja da zbog ljubavi izgubite razum koji je jači od srca…
Sve je to bilo samo zato jer je razum morao doći u prvi plan da kontrolira, rezonira, nadgleda. Tako vas je malo pomalo ovijao led vlastite svijesti, pa danas ironično nazivate sebe Moja Visost, ali i moja Tuga. Nemoguće je, dakle, da u vaši psihičkom i fizičkom biću nisu imali nikakvog utjecaja vaši roditelji, no sad je svejedno, sad se borite sami sa sobom da dokažete sebi kako niste Ledena Kraljica, kako možete voljeti svim srcem, kako niste osjetljivi i krhki.
Nije kasno da se promijenite, život je velikodušan, iako nam se čini da nije, on nudi prilike koje nam se ukazuju, treba samo pružiti ruku i ponuditi srce ispod ledenog oklopa, a on će se otopiti kad netko na nj zakuca. Tada ćete biti onakvi kakvi jeste, a ne onakvi kakvom su vas (možda) htjeli oblikovati.